HO Srcem za Modriču uz pomoć prijatelja pobjedila nepravdu
Kada su nam javili da je učenik B.V. čiju mi porodicu pomažemo izbačen iz đačkog doma za koji smo mi preko SPC Cirih obezbjedili donaciju samo neupućenima je moglo pasti na pamet pomisao da se ovaj dobri dječak iskvario i da je krenuo lošim putem . Kako objasniti da izbacujete siromašnog dječaka iz prve kategorije socijalne ugroženosti koji ima vrlo dobar uspjeh i primjerno vladanje i uplaćen dom još pola godine unapred.
Direktorica centra za socijalni rad je sve pokušavala ali bez uspjeha, naš učenik mora van a novac će biti vraćen. Obrazloženje je, da se kao nije javio na konkurs iako svi znamo da ima uplaćeno još pola godine. Opet zakon lome preko leđa sirotinje. Mi ipak znamo da je jedina mana našeg dječaka ta sto je siromašan i žargonski rečeno “nema ledja”.
Ali, tada se članovi HO Srcen za Modriču u najkraćem roku dogovaraju da nećemo novac uzeti, nego krećemo u borbu sa nepravdom i borbu da pokažemo da i naš siromašni dječak nije “repa bez korjena” i da je veći od mnogih tih bjednika koji ubacuju svoju djecu u te domove, iako bi bez problema, što se imovinskog stanja tiče, mogli i hotel platiti.
Centar više nemoze ništa uraditi a ostali, iskreno, samo nam uzimaju vrijeme lagajući nas i nanoseći više štete od onih koji nisu željeli pomoći, iako im je to bila više nego moralna obaveza.
Nadležni našeg grada šute tj. nemaju vremena, ipak je to obićni siromašni dječak.
Gorak osjećaj nemoći počeo se širiti među nama .I po sto puta se sjetimo naseg Milana Jelića, kako je on to sve rado i lako rešavao, a sada dođosmo do toga da niti ko smije, niti ko hoće nazvati nekoga.
Neko u svoj ovoj prići spomenu da imamo iz Modriče Jovicu Radulovića u ministarstvu u Sarajevu, te da bi on možda mogao učiniti nešto. Lično poznajemo tog momka i nismo ni znali da se politički aktivirao, ali sumnja kreće po onoj našoj, cim se uhvatio politike, položaja i velikog grada mora da se promjenio jer tako to ide. Ali, poznavajući cijelu tu porodicu kao čestite ljude vredilo je pokušati.
Ostavljamo poruku u ministarstvu civilnih poslova da nam Jovica hitno treba. Nije prošlo ni sat vremena Jovica nam se javlja. Krecemo prvo, pošto se nismo vidjeli godinama normalnu priču o porodicama, gde me on pozitivno iznenađuje time što je porodicu ostavio u Modriči, a za sebe kaže da je samo na terenua, da on živi u Modriči i da je i njegovoj porodici mjesto dole. Vidimo izgleda se nije promjenuo za divno čudo, ostao je onaj naš stari dobri komšija koji voli svoj grad i njegove ljude. Pričamo mu priću o našem problemu i on odmah obačava da će već ujutro početi pokušaje rešavanja problema.
Opet mali crvi sumnje pošto, iskreno, mnogo lako obeća. Ali ujutro već iz Centra za socijalni rad Modriča javljaju da je iz Sarajeva Radulovic zvao i uzeo podatke od dječaka kao i o ustanovi gde je smješten. On me već taj dan kontaktira i kaže da je situacija teška i da ode on lično u Banja Luku da tamo pokuša riješiti naš problem.
U Banja Luci ostaje dva dana. U to vrijeme čujemo se stalno i, iskreno, bilo mi je drago da vidim toliko energije i htjenja u ovom šovjeku. Nakon dva dana provedenih u Banja Luci vratio je se za Sarajevo i rekao nam, ja sam prijatelji uradio šta sam mogao, dan dva nam je čekati da vidimo šta ce biti. Nakon nekoliko dana ministarstvo prosvete javilo je Centru za socijalni rad da je naš Bojan smješten zajedno sa svojim bratom u Studenski dom i da će tu biti zajedno, a naš novac prebačen na račun Studenskog doma i obadvojici braće obezbjeđen smještaj.
Ovo je dragi naši prijatelji primjer kako treba ostati čovjek i nezaboraviti nikada svoj rodni kraj i uvjek pomoći kada se može. Ovo je primjer kako se ljudskost stavlja ispred svih drugih interesa.
Svaka ti čast Jovice Raduloviću. pokazao si i potvrdio onu patrijarhovu: “Svi smo mi ljudi, ali teško je biti čovjek”.
Vaša Srcem za Modriču
Izvor: Srcem za Modriču