Predrag Erletić rođen je u Brčkom, 15. 6. 1999. godine. Osnovnu školu završio je u Modriči, dok je srednju završio u Šamcu, kao laboratorijsko-sanitarni tehničar.
Već dugi niz godina, Predrag se bavi glumom, prvenstveno kao amater, ali danas je student glume na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli.
Intervju sa Predragom, obavio je Danijel Broćilović.
Danijel: „Odakle ljubav prema glumi?“
Predrag: „Od malih nogu se rodila ljubav prema domaćoj kinematografiji. Prateći predstave sam se zaljubio u glumu, ali je postojala nesigurnost za stvaranje istih. Krajem osnovne sam probio led i prijavio se u drmaski studio „Amaterska scena mladih“, prof. Svjetlane Stevanović. U istom sam se zadržao dvije godine i odigrao deset predstava za djecu i mlade. U drugom razredu srednje dolazi do prekretnice. Profesor Dušan Lojpur prepoznaje potencijal i želju za ovom vrstom umjetnosti, te mi daje ulogu u pozorišnoj predstavi „Sumnjivo lice“ Branislava Nušića. Od tog trenutka sam „zagrizao“ za glumu, kako to on ima običaj da kaže, od tog trenutka, ljubav prema glumi i dramskom stvaralaštvu postaje sve jača i jača.
Godine 2018. sam upisao glumu na ADU u Tuzli, u klasi profesora Damira Altumbabića.“
Danijel: „Kako se snalaziš na akademiji i koliko je težak proces studiranja na istoj?“
Predrag: „Prvu godinu mi je bilo jako teško iz razloga što smo morali dolaziti u prostorije akademije u ranim jutarnjim časovima, te ostajati do kasno u noć.
Prvi semestar na glumi smo radili bespredmetne radnje, koje su me kočile, da sam se nekoliko puta zapitao… Zašto je meni ovo uopšte trebalo i da li ja ovo iskreno želim? Međutim, vremenom čovjek stekne radne navike i sve to postane rutina. Nije mi dugo trebalo da shvatim da nisam pogriješio u odabiru svoje profesije i da je gluma stvarno najljepša i najplemenitija profesija kojom se čovjek može baviti.“
Danijel: „Šta bi rekao o stanju dramske umjetnosti u Modriči“?
Predrag: „Po pitanju dramske umjetnosti u našoj opštini, situacija nikad nije bila bajna. Glavni razlog je slaba zainteresovanost ljudi za bilo koji vid kulture i kulturnih dešavanja. Ovdje su prije nekoliko godina održani pozorišni festivali, koji nažalost nisu bili baš najbolje posjećeni.
Posljednje tri godine u Modriči se godišnje odigra samo jedna predstava, što je jako poražavajuće, jer ljudi i da hoće, ne mogu steći naviku za odlaskom na predstave, jer se iste skoro nikako ne održavaju.
Nadam se, da će u budućem periodu, mnogo više da se igraju predstave, održavaju likovne izložbe, muzički koncerti, književne večeri, te da će biti mnogo bolje propraćeni nego do sada.“
Danijel: „Kakvi su ti planovi u budućnosti, kada je u pitanju gluma?“
Predrag: „Ljetnu pauzu sam iskoristio da baš u našem gradu postavim predstavu pod nazivom „Klopka za bespomoćnog čovjeka“, Roberta Tomasa. Predstava je intrigantna, šarmantna i pametna krimi priča koja gledaoce do kraja drži u neizvjesnosti.
Na našem područiju, bilo da se postavlja ili dovodi predstava, u većini slučajeva se gleda da to bude komedija, što je i razumljivo, jer je narodu potrebno smijeha i veselja.
Međutim, ja sam se odlučio na nešto sasvim drugačije, što još nije viđeno na našoj gradskoj sceni.
Jako mi je drago što sam okupio mladu, talentovanu i voljnu ekipu za rad. Imam puno povjerenje u njih i nadam se na ćemo ostvariti zadani cilj.
Takođe u septembru stvaram duodramu „Selotejp“, sa kolegom Dinom Kerićem, čiju će režiju potpisati naš kolega Hasan Sučić. Predstava će nastupiti na jako značajnom festivalu u Konjicu.“
Danijel: „Za kraj, ima li nade za Modriču, kada su u pitanju kultura i umjetnost?“
Predrag: „U našoj sredini ima mnogo mladih, talentovanih i ambicioznih ljudi na svim poljima umjetnosti, ali smatram da ne dobijaju adekvatnu priliku da to i pokažu, samim tim, talenat polako propada i oni svoj život preusmjeravaju ka drugim pravcima.
Ja ću nastojati da u nekom skorijem periodu pomognem svim mladim ljudima, da dobiju priliku, da rade ono što vole, te da zajedno ostvarimo umjetnost u našem gradu.“
„Art must be Beautiful, Artist must be Beautiful.“
Danijel: „Hvala ti na razgovoru, a ja ti želim puno sreće u daljem radu!“
Autor: Danijel Broćilović
Obrada: Modričainfo