Rada Đošan Kitić – TRAG U BESKRAJU – IV DIO
Tišinom struji tvoj ravnomjeran dah,
dok mi pogledom tražiš zjene,
miran kakav, inače, bivaš…
I vraća me, na mah,
na one naše livade zelene,
gdje smo,
još dok bijasmo djeca,
jedno drugom gledali u oči…
I sav taj mir koji toči,
k’o tanak mlaz ljekovite česme…
U njemu se roje još nenapisane pjesme…
I nafore mrva – nasušnog hljeba,
i naličje našeg parčeta neba
i boja plamena u kojem želja plamti…
Samo ga slušaj kako teče…
I samo teče…
Bilo u zlatno praskozorje ili u prozračno proljećno veče…
On mirno, tiho, ravnomjerno…
Kao tvoj dah što me, na mah, odvede tamo
gdje nam je sve, od vajkada, znano..,
Tamo gdje ptica rugalica gnijezdo ne svija,
nego se nova nada budi,
gdje samo dobra čine ljudi…
I sada,
osluškujući taj mir i dah,
što po meni,
kao najfiniji prah,
pada i rosi,
a mi, kao djeca, bosi…
Udišemo čestice njine,
slaveći postojanost tišine…
Rada Đošan Kitić
—————————————————–
SVEVREMENA SAGA
Iza majskog pljuska, dva oblaka dalje,
podno plavog svoda, gdje praporci zvone,
ogrnuti srebrom mjesečeve halje
stajahu nebeskih čuvara kolone.
Bez jasne namjere, al’ me nešto vuklo…
Davnoga života, možda, prisjećanje,
gdje ovozemaljsko vrijeme nema moći,
već samo istinskog bića postojanje.
Očarana blizinom vječnog savršenstva,
gledah, iz prikrajka, konjanika čilog,
što je divljeg ata krotkim učinio,
kako vidom traži što mu srcu milo…
Nedaleko, zatim, plavičasta svjetlost
rajskim prostranstvima k’o rosa se prosu
Na nebeskom vrancu jahala je djeva,
svoje nestašluke rasplela k’o kosu…
Nestašlukom svojim ostavljala traga
po nebeskom svodu svakog novog dana,
iz kog’ se rađala svevremena saga,
kroz ljudavnu igru što je ispričana.
I oblake vidjeh što plove, k’o lađe,
vremeplovom kovanim od ljubavnoga žara,
konjanike što se igrahu u njemu,
pod budnijem okom nebeskih čuvara.
Rada Đošan Kitić
IZ RECENZIJE
Sasvim je prirodno da sve pjesme uvrštene u rukopis Trag u beskraju (ukupno ih je 72) nisu podjednake izražajne snage. U trenucima istinske inspiracije, Rada Đošan Kitić je u jezičkoj riznici uspješno pronalazila prave riječi kojima je prikladno iskazivala viđenje svijeta koji je okružuje. Pažljivijim uvidom u kvalitete navedenog rukopisa otkriva se da je najveći broj pjesama rezultat autorkine neodoljive potrebe da svoje duševne preokupacije ovaploti u emotivne pjesničke forme, a da je samo nekolicina njih napisana iz pragmatičnih razloga i da u njima nije dostignut željeni estetski nivo.
U ljubavnoj lirici pjesnkinja se iskazala najpotpunije. Efektno je opjevala cijelu skalu ljubavnih emocija, počev od slučajnih pogleda i susreta, preko raznih vrsta potpune opsjednutosti likom voljene osobe koja u ženskom srcu izaziva snažne potrese, do oslikavanja najvišeg stepena strasti na kome se razum potiskuje na marginu, ili se potpuno gubi.
Zbog svega navedenog, izdavaču sa zadovoljstvom preporučujem da rukopis Trag u beskraju Rade Đošan Kitić objavi i učini ga dostupnim širem krugu ljubitelja poetske riječi.
Recenzent,
prof. dr Cvijetin Ristanović
Rada Đošan Kitić je rođena 11. jula 1979. godine u Žepču. Svojim najvećim uspjehom u životu smatra to što je majka troje djece.Živi i radi u Modriči. Objavila je roman „Prljavi dodiri“ koji doživio treće izdanje i knjigu poezije „Kad duša govori“.
Radove je štampala u zbornicima u Republici Srpskoj i u inostranstvu. Član je Kluba književnika „Savovanje“ Šamac, Srpske književne države „Aleja breza“ Gnionica, Kluba pisaca „Vukovo pero“ 2016 Loznica, Omladinski književni klub „Mladost“ Modriča.