Preminuo Ljubiša Samardžić

Jedini glumac sa ovog prostora koji je osvojio Zlatnog lava u Veneciji poklonio se publici 30. marta u Domu omladine, na otvaranju Beogradskog festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma. Tada je premijerno prikazan njegov dokumentarac “Panta rei”, u kojem Ljubiša daje intimno, iskreno i dirljivo svedočanstvo o svom djetinjstvu, porodici rudara iz koje je potekao, dolasku u Beograd na studije, razlozima zbog kojih je izabrao glumačku profesiju, svojoj supruzi, sinu koji je preminuo, ćerki, unucima, ali i o vremenu u kojem je živio.

Mnogobrojna publika širom nekadašnje Jugoslavije, koja ga i danas voli, i koju je svojim sjajnim glumačkim kreacijama oduševljavao u više od sto pedeset filmova i kultnih TV serijala, za Smokija sada navija da bude pobjednik i u svojoj borbi za život.

Rođen u Skoplju, školovao se u Beogradu

Samardžić je rođen u Skoplju, 19. novembar 1936. u porodici rudara koji su radili u rudniku uglja Jelašnica kod Niške Banje. Još u gimnaziji povremeno je radio da bi izdržavao porodicu. Studirao je pravo, a potom je prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.

Njegov talenat je otkriven veoma rano i dobio je stipendiju za studije kod režisera Bojana Stupice.

Bojan Stupica mu je pribavio stipendiju Ateljea 212, ali je – privučen filmom (debi u Igrama na skelama, 1961, S. Veiganda) – na sceni je igrao tek na samom početku karijere. Pažnju kritike privlači već sljedećom ulogom šarmantnog nespretnjakovića u “Prekobrojnoj” (1962) B. Bauera, a ugled učvršćuje 1963. filmovima “Peščani zamak” B. Hladnik, “Dani” Aleksandra Petrovića i “Desant na Drvar” F. Hadžića.

Za film “Jutro”, gdje tumači lik mladog partizana suočenog s tragedijama rata, nagrađen je na festivalu u Veneciji. Nagradu Gran pri u Nišu dobio je za ulogu u filmu Veljka Bulajića “Bitka na Neretvi” 1969. godine.

Filmska biografija duga preko pet decenija

Kroz gotovo trideset godina glumio je glavne i veće sporedne uloge u više od sedamdeset filmova različitih žanrova, najčešće u ratnim i komedijama, ali, u novije vrijeme i u djelima društvene problematike: “Ljubavni život Budimira Trajkovića”, “Smrt gospodina Goluže”, “Život je lep”, “Kuća pored pruge” i mnogi drugi.

Naklonost publike stekao je gotovo isključivo na filmu, kako sam kaže, igrao je kod skoro svih jugoslovenskih reditelja. Dobitnik je i Sedmojulske nagrade SR Srbije 1984. godine za glumačko ostvarenje u proteklih dvadesetpet godina, te, tadašnjeg najvišeg priznanja Nagrade AVNOJ-a 1988. godine, inače ova nagrada je prvi put dodjeljena jednom filmskom glumcu. Od svih jugoslovenskih glumaca najčešće je nagrađivan na pulskom festivalu.

Nagrade i priznanja

• Zlatni lav za ulogu u fimu Stranac 1967. godine
• Godine 1968. sa Milenom Dravić za uloge u filmu Jutro su dobili nagradu Ona i on za najbolji Glumački par godine koju dodeljuju TV Novosti
• Na Filmskim susretima u Nišu 1970. Gran pri za ulogu u filmu Bitka na Neretvi
• Dobitnik je Zlatne arene za uloge u filmovima Bombaši 1973. Doktor Mladen 1975. i Rad na određeno vreme 1980.
• Nagradu za najbolji Glumački par godine po izboru čitalaca TV Novosti dobio je sa Vesnom Čipčić za uloge u televizijskoj seriji Vruć vetar na Filmskim susretima u Nišu 1980. godine
• Gran pri za ulogu Borivoja Šurdilovića na filmskim susretima u Nišu 1983. godine.
• Nagrada Pavle Vuisić za životno dejlo avgust 1995, tj. za svoje uloge u jugoslovenskoj kinematografiji
• Nagrada AVNOJ 1988 — prema riječima Ljubiše, to mu je najvrijednija nagrada.
• Nagrada akademije Ivo Andrić za životno djelo 2005. godine.
• Nagrada Milan Žmukić na Filmskom festivalu u Herceg-Novom 2016.
• 

Saradnja sa Milenom Dravić

Karijeru Ljubiše Samardžića pratila je jedna posebna saradnja sa koleginicom Milenom Dravić. Prvi put se sa njom na filmskom platnu pojavio u “Prekobrojnoj”. Ukupno su zajedno igrali 25 puta. Isprepletale su se tako dvije velike životne priče.

– Milena je u početku bila mlado, bezazleno devojče sa prostosrdačnim licem, dakle ” naivka”, kako mi to kažemo, a već nakon dve- tri godine postala je izvrsna dramska glumica – rekao je Ljubiša 1983. u intervjuu za “Letnji as”, a prenosi ” Yugo papir”.

Kako je ispričao u tom intervjuu, srećan je što je sa Milenom ušao u svijet kinematografije i što je ona ostala uz njega. Partnerke Ljubiše Samardžića bile su i Olga Vujadinović, Svetlana Bojković, Stanislava Pešić, Neda Arnerić.

Milena je ostala njegova savršena partnerka sa malih ekrana.

Kako je dobio nadimak Smoki

Ljubišu Samardžića godinama je pratio nadimak Smoki, a glumac ga je dobio zbog uloge mladića Smokija u filmu “Peščani grad” 1962. godine.

Pet godina kasnije ponovo je na filmskom platnu bio Smoki u istoimenom filmu.

Nespretan u zavođenju (samo na pogled), virtuozan u glumi i beskrajno šarmantan, Ljubiša je jednostavno Ljubiša.

https://www.youtube.com/watch?v=EJopafmopF0

Kako drugačije objasniti sve one njegove zavodničke avanture, žene koje su ga sikirale, ostavljale, ali i ludo volejle?

Sjetite se “Policajca sa Petlovog brda” u kojem je bio oženjen Svjetlanom Bojković, Nedom Arnerić, Milenom Dravić, Majom Sabljić, i zamalo i Ivanom Žigon.

Ako je neko mogao da se izbori sa ovoliko žena na jednom mjestu, mogao je to Boško.

Njegovo zbunjeno lice, u borbi stidljivosti i strasti, postalo je gotovo antologijsko.

Skroman Ljubiša bio je i omiljeni otac svojoj televizijskog djeci, a tajnu njegovog šarma najbolje je opisala njegova suruga Mirjana Samardžić koja je 1970. u intervjuu za “Start” za svog supruga rekla da je dobar, spreman da pomogne svakome, požrtvovan, nježan i pažljiv, ali i veoma naivan i da previše vjeruje ljudima.

Supruga uvijek bila uz njega

Ljubavna priča Mirjane i Ljubiše Samardžića počela je sasvim slučajno. Glumčeva supruga je prije nekoliko decenija u intervjuu za “Start” (koji je prenio “Yugo papir”) ispričala da je  Ljubiša veoma brižan otac, a da bi čovjek bio takav, on se sa tim mora roditi.

Istakla je da je njenog muža djetinjstvo odredilo i da je iz svog doma sve dobro ponio.

– On nije boem, ne voli kafane već kuću i domaće ognjište – poručila je Mirjana kojoj nije bilo teško da bude supruga poznatog glumca jer Samardžić nije dozvoljavao da posao utiče na porodicu.

– Letovala sam na Bledu. On je bio na nekakvom odmoru i šetao. Moja sestra je rekla: “Pazi, Ljubiša Samardžić!”, ja sam odgovorila: “Baš me briga”. Njemu je navodno zapao za oko moj tranzistor, a tek onda ja. Posle je rekao da lošiji tranzistor nije video u životu, a ja se nadam ni bolju ženu – ispričala je Mirjana Samardžić kako je upoznala Ljubišu za “Start” 1970. godine.

Susret se pretvorio u brak dug pet decenija, a glumac je jednom prilikom otkrio zbog čega se oženio Mirom.

– Kao što je ljubav presudna u životu junaka svih mojih filmova i serija, tako je i za mene bila presudna ljubav u izboru životnog saputnika. Zavoleo sam prelepu, šarmantnu, pametnu i premladu Miru iz čestite građanske porodice –  rekao je glumac 2013. za “Press” i dodao da je ona unjela mir u njegov život.

Osetio je da je Mirjana  prava žena za njega i nije se prevario.

U braku su dobili sina Dragana i ćerku Jovanu. Imaju četvoro unučadi: Saru, Stefana, Ines i Martu, koja je u filmovima “Konji vrani” i “Jesen stiže, Dunjo moja” glumila uz dedu.

Za života sahranio i sina

Život Ljubiše Samardžića obilježio je i gubitak sina Dragana Samardžića koji je u 34. godini preminuo od leukemije.

– Kada je Gaga odlazio, mislio sam da neću moci da izdržim i da će mi uskoro doći kraj, ali me je Mira trgnula i natjerala da radim jer ću u tome, kako je rekla, naći smisao opstanka – ispričao je Ljubiša 2013. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=YB1bFweE4BU

Izvor: Nezavisne novine