modričaINFO za sve ljude dobre volje
Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama objavio je imena 105 mladih istraživača koji će ove godine dobiti „Predsjedničku nagradu za mlade naučnike i inženjere“. Među dobitnicima je i dr Ervin Sejdić, predavač na Univerzitetu u američkom gradu Pitsburgu, koji je 1992. godine zbog rata morao da napusti BiH.
Dr Ervin Sejdić, docent na Univerzitetu u Pitsburgu, dobio je najveću nagradu koju mladim naučnicima i inžinjerima dodjeljuje Američka savezna vlada. Ovo prestižno prizanje mladim istraživačima je dodijeljeno u 12 kategorija, a dr Sejdić nagrađen je za naučni rad u oblasti zdravstva.
Nagrada se, inače, dodjeljuje mladim naučnicima za rezultate ostvarene u prvih desetak godina karijere nakon doktorata. Za dobijanje nagrade, među više svojih kandidata, Ervina Sejdića predložio je Nacionalni institut za zdravlje.
Mladim laureatima nagrade biti uručene u proljeće u Vašingtonu. Dr Sejdić, koji je već dobio čestitku iz Bijele kuće, u razgovoru za RSE objašnjava da se ove nagrade ne daju za specifične naučne radove već za cjelokupni doprinos nauci.
U Sjedinjene Američke Države dr Sejdić je došao 2011. godine iz Kanade gdje je završio osnovne studije i uradio doktorat. Dr Sejdić kaže da je njegov naučni rad trenutno najviše usmjeren ka modeliranju ljudskog gutanja i neuronskih mreža koje su povezane sa ljudskim hodom, gutanjem i pisanjem. Objašnjava da se bioinformatičko modeliranje kojim se sada bavi dosta svodi na razumijevanje svakodnevnih ljudskih funkcija pošto je dio naučne karijere proveo na jednoj klinici za rehabilitaciju:
„Da bi razumjeli kako određene bolesti ili neurološki poremećaji afektiraju svakodnevne ljudske funkcije.“
Mladi naučnik je rođen 1979. godine i do početka rata u BiH, 1992. godine, sa porodicom je živio u Modriči. Prvu godinu izbjegličkog života porodica Sejdić je provela u Hrvatskoj. Nakon toga tri godine su živjeli u Mađarskoj. U novembru 1996. godine stigli su u London u kanadskoj pokrajini Ontario. Ervin Sejdić kaže da ni 23 godine poslije sukoba, koji su na različite strane svijeta odveli hiljade građana, BiH još uvijek ne koristi taj „rudnik zlata“:
Nikada me niko nije kontaktirao
Ervin Sejdić kaže da njegovi raniji pokušaji uspostavljanja kontakata u BiH nisu nailazili na zatvorena vrata nego uglavnom na nezainteresovanost:
„Ja bih rado objavljivao radove sa nekim istraživačima iz Tuzle, Zenice, Sarajeva, Mostara, Banjaluke, nebitno, ali nikada me niko nije kontaktirao. Znate, u BiH postoji ta nekakva mrskost za nešto. Vidite, ja sam član komisije za prijem kandidata na doktorske studije, na svom odsjeku na Univerzitetu u Pitsburgu. Već 4 godine sam član te komisije. Još nijedan student iz BiH nije aplicirao za to mjesto. Znam da mnogi ljudi ne znaju za te mogućnosti i da su to plaćene pozicije, te da se to omogućava i stranim studentima. Većina studenata koje mi primamo su strani studenti. Međutim, ovo je moderno doba komunikacije. Vidim da svi u BiH koriste Fejsbuk, Tviter i druge društvene mreže. Zašto malo ne pogledaju kako da dođu do Amerike? Isto tako dosta profesora nije zainteresovano za kontaktiranje. Objavljivati naučne radove u časopisima, za koje niko i ne zna da postoje, su stvari koje guše bosanskohercegovačko školstvo na univerzitetskom nivou. Mi smo spremni da pomognemo. Međutim, pružena ruka mora ponekad i da se prihvati“, poručuje dr. Sejdić.
