Modričaninu Marku Rauliću Đukiću nagrada  ,,Pelagićev runolist“

Važan događaj iz kulture održan u Pelagićevu
PRVO PELAGIĆEVO SABOROVANjE

MODRIČA, PELAGIĆEVO – U Pelagićevu je održano Prvo Pelagićevo saboravenje koje su pripremili Simo Stakić i Pajo Brkić, načelnik Pelagićeva i predsednik Kulturno – umetničkog društva u toj opštini. Saborovanje je otvorila  Bosiljka  Bošnjak, pomoćnik ministra za porodicu, omladinu i sport u Vladi Republike Srpske. Svoje učešće na Pelagićevom saborovanju uzeli su akademik Vojislav Maksimović, prof. dr. Đorđe Mikić, prof. dr Luka Kecman, Prof dr Nenad NovakoviĆ, prof dr. Borivoje Milošević, mr Duško Ž. Popović, mr Jasmina Živković i književnik Ranko Preradović.

Na kraju Saborovanja dodeljena je književna nagrada ,,Pelagićev runolist“ koju dodeljuje Književna zajednica ,,Vasa Pelagić“ iz Banja Luke i Zavičajno društvo ,,Zmijanje“. Nagrada se dodeljuje  za ukupno književno delo, doprinos duhovnosti i srpsjoj ostojnosti i na tragovima velikana Vase Pelagiđa i Petra Kočića. Nagradu je dobio Marko RauliĆ Đukić, a uručili su mu je Ranko PeradoviĆ i prof dr Nenad Novaković. O nagrađenom je govorio Gligor MuminoviĆ, a prisutnima se obratio besedom  dobitnik nagrade.

„Otkud da Vaso Pelagić, narodni prosvetitelj i borac za narodna prava, iz svoga Žabara i iz druge polovine devetnaestog vijeka svojom nagradom ’Pelagićev runolist’ nađe Marka Raulića Đukića, pjesnika i pripovjedača, publicistu i hroničara iz Miloševa Sela u drugoj deceniji dvadeset prvog stoljeća? Na prvi pogled izgleda apsurdno, ali ako se malo dublje zagrebe naći će se „tajna veza“ kako bi rekao još jedan veliki Posavac – Duško Trifunović. Iznenadiće nas i obradovati sličnost ove dvojice prosvetitelja i stvaralaca iz ravnice na desnoj obali rijeke Save. Meni je pripala čast i dužnost da u ime „Zavičajnog društva „Zmijanje“ i Književne zajednice „Vaso Pelagić“ Banja Luka koji dodjeljuju nagradu „Pelagićev runolist“  da u okviru sedam minuta prigodne besjede tragam za tom tajnom vezom.

Prva spona je lako vidljiva svima – to je Posavina. Oba su rođeni u Posavlju, prostranoj, dugoj i širokoj, zadovoljnoj i sitoj, plodnoj i rodnoj ravnici, koja je zagrljena sa jedne strane velikom vodom, a sa druge visokim planinama i na taj način dobila sve što čovjeku treba za ugodan život. Eto, tu i takvu Posavinu je Vaso osuđivan i progonjen nosio sa sobom od Krajine i Hercegovine, preko evropskih prestonica i Rusije do Male Azije, a Marko je ljubomorno čuvao u svom Miloševcu uživajući u njenoj plodnoj zemlji i naravnim ljudima. Još je Jovan Cvijić utvrdio da reljef snažno utiče na oblikovanje karaktera čovjeka pa je tako ravnica dala i Vasi i Marku neku širinu pogleda, bogatstvo ideja i staloženost, temeljitost i mir u kazivanju.

Druga bitna osobina koja veže Marka i Vasu je narod za koga su oba živjeli i stvarali, narod koji im je bio ispred i iznad svega, kome su oba predano služili cijelim svojim bićem i stvaralačkim potencijalom, kome je Vaso posvetio svoje kapitalno djelo Narodni učitelj na blizu hiljadu stranica, a Marko isto toliko prostora u etnografiji MiloševcaKuće spavajuće i rodbinaru svoga sela Na okupu.

Treća veza između ove dvojice Posavaca je posvećenost obrazovanju i prosvjeti. Vaso je uspostavio Banjolučku bogosloviju, prvu srednju školu u Bosni i Hercegovini, i pisao priručnike kako i čemu učiti djecu, a Marko je mlade Posavce učio matematici i fizici dvadeset godina, a onda je još toliko iz Srpskog kulturnog centra u Modriči širio svjetlo prosvjete, kulture i umjetnosti kako među mladim tako i među onim u ozbiljnim godinama. Cijeli svoj život oba su bili istinski narodni prosvetitelji ili ljepše rečeno narodni učitelji.Četvrta spona između Vase i Marka je ogromna stvaralačka energija i jednog i drugog. Vaso se bavio društvenom teorijom, unapređenjem funkcionisanja države i vlasti, pedagogijom, medicinom, istorijom, primjenom nauke u privredi… skoro da nema životne oblasti kojoj on nije dao značajan doprinos. Marko je počeo sa poezijom, nastavio sa prozom, pa sa antologijama i esejistikom, etnografijom i publicistikom… naredao je trideset knjiga na 4189 stranica. I u svim oblastima je bio nov i originala, u poziji ljepotom metafore i ritma, u prozi snagom alegorije i dubinom misli, u esejistici i publicistici izvanrednim smislom za analizu i sistematičnost.

Peta spona između nagrađenog i onoga čije ime nosi nagrada je služba narodu i njegovoj slobodi kada je tu slobodu trebalo puškom braniti. Vaso je iz udobnosti evropskih prestonica došao u hercegovački krš da učestvuje u ustanku, napiše njegov program, a zatim ispiše i njegovu istoriju. Marko je 1992. godine kada se stvarala i branila Republika Srpska bio tamo gdje je bio najpotrebniji, gdje su smatrali da je u tome trenutku neophodan od rova, preko škole do kulturnih institucija koje su borbi davale moralnu snagu.

I na kraju šesta spona Vase, Marka i runolista je čista botanika. Vaso je uNarodnom učitelju cijelo jedno poglavlje od preko 120 stranica  posvetio liječenju ljekovitim biljem opisavšiprekosto biljaka i njihova ljekovita svojstva.Marko je u knjizi Botanika moga krajana dvjesta stranica opisao preko sto vrsta voća, povrća, drveća i trava u svom Miloševcu. Obje knjige su posebne i rijetke onako kako je poseban, izuzetan i rijedak runolist, cvijet koji raste na veoma nepristupačnim, visokim i kamenitim dijelovima planina na nadmorskoj visini od 2000 do oko 2900 metara. Posebno i izuzetno pripada posebnim i izuzetnim pa tako i runolist Vasi i Marku.

Eto, ovih šest razloga dovoljni su da jednako budu ponosni i onaj čije ime nosi nagrada i onaj koji je njen dobitnik. Nagrada ima pravo ime i došla je u prave ruke. Neka mi bude oprošteno što ne znadoh o Vasi i Marku ljepše besjediti jer oni, i jedan i drugi, to zaslužuju, zaslužuju i imenom i djelom i boljeg i zvaničnijeg besjednika. Nemojte da mi pripišete kako sam Marka mjerio Vasom, ili Vasu Markom, nije mi to bilo ni na kraj pameti, samo sam tražio veze između njih kao ljudi i stvaralaca. Marku još jednom ovako javno čestitam na više nego zasluženoj nagradi, Žiriju zahvaljujem na mudroj odluci, Pelagićevu čestitam na još jednoj značajnoj manifestaciji sa željom da ovi susreti postanu manifestacija od Republičkog značaja i da se nagrada tradicionalno dodjeljuje ovdje svake godine jer boljeg mjesta na kome će cvjetati Vasin runolist nigdje nećete naći.  Hvala Zavičajnom društvu „Zmijanje“ i Književnoj zajednici „Vaso Pelagić“ Banja Luka što su Marku i Pelagićevu ukazali ovu čast, a svima vama hvala na ovih sedam minuta pažnje. Znam da nije bilo Bog zna kako umno, ali je bilo od srca“, rekao je u svom stilu Gligor Muminović, književni stvaralac iz Modriče.

PREPLITANJE PELAGIĆA I KOČIĆA – Povod za nagradu

Nakon preuzete nagrade, Marko Raulić Đukić je, sav sazdan od skromnosti govorio o „preplitanju vremena i prostora“.

„U mirenju sa sobom osjećam posebnu čast što nagrada nosi Pelagićevo ime jer pripadam po rođenju i životu prostoru Posavine gdje je rođen u Gornjem  Žabaru i velikan Vasa Pelagić. Dijeli nas nekoliko sela. Divim se njegovom djelu, znanju, hrabrosti, riziku, posvećenosti, prodornosti, odlučnosti, istrajnosti i uoprnosti, a najviše što je  do kraja vjerovao u sebe i u ideje koje je propagirao i nosio u svako mjesto gdje je boravio u pojedinim periodima života. Velika volja, snaga i istrajnost vodili su ga u njegovoj borbi kroz cijeli život.  U mom Miloševcu gdje sam rođen i živim, po zapisu dr Milenka Filipovića u njegovom tekstu ,, Harački spisak od 1850. godine” pominje se i porodica Pelagić koja je tu živjela. Pošto su školska i crkvena dokumenta spaljena u Drugom svjeskom ratu  nisam mogao vjerodostojno da istražim gdje su se odselili i da li su bili u srodstvu sa Vasom.

Obično se nekim slučajem ljudski životi prepliću, mrse, dopunjavaju i to preplitanje je neprimijetno i skriveno u nekoj magli dok mu se ne posveti pažnja i dok ga misli ne rasvijetle. Ovo je  moje vrijeme preplitanja. Prepliću se kroz ovu nagradu životi, stvaralaštvo i vrijeme dvojice velikana Pelagića i  Kočića. Ova nagrada preplela je tako i moje vrijeme sa njihovim. Iz njihovog života, rada i djela  izdvoio sam mnoge  vrijednosti i pouke,  iz njih učio, a nemam moć da bar dijelom  slijedim njihovu  energiju i hrabrost, ali se zato klanjam i divim njihovom radu, žrtvovanju i djelu“, rekao je Marko Raulić Đukić.

PREPLITANJE PELAGIĆA I KOČIĆA

Nagrađeni stvaralac iz Miloševca kod Modriče govorio je i o preplitanju Pelagića i Kočića.

„Izučavajući njihov život, borbu i stvaralaštvo doznao sam da su oba  istrajni i neprikosnoveni borci kojima se može pripisati: doslednost, neshvaćenost u vremenu u kome su živjeli,  iskrenost, nesebičnost, borbenost, neustrašivost, veliko znanje, stvaralački duh, pomoć drugima i velika želja i eneregija da se napaćenom narodu borbom i znanjem donese bolji život. Zbog istina koje su iznosili, svojim djelom, novinskim člancima, pisanjem i govorom zabranjivan im je rad, objavljivanje članaka i djela, otpuštani su sa posla, zatvarani i proganjani. Oba su bili vizionari i znali su da žive u pogrešnom vremenu gdje se znanje, vizija, rad, stvaralaštvo i borba za bolji život za sve ne cijene i da smetaju vlasti i pojedincima. Oba su bili  prihvaćeni kao  cijenjeni narodni tribuni koji su  riječju i djelom dokazivili svoje požrtvovanje i želju da pomognu narodu koji im je vjerovao. Neustrašivi su, nepokolebljivi i dosledni jer su na uštrb patnji, kazni i progona stavljali ideju i vjeru u dobro za sve, ispred svog života. Bili su učitelji  onih  koji su u bijedi i siromaštvu počeli da gube svijest o svojim korijenima, jer su znali da  će samo tako opstati.

Oba su  završila život na čudan način. Oba su slavljeni poslije smrti pa je njihov rad i djelo prizanato i cijenjeno i traju do danas. Djela su im i vrijedna i lično vjerujem da mogu izdržati svako vrijeme pa su svevremena. Djelovali su u  svakom mjestu i  vremenu pa su njihove ideje, radovi, djela, besjede, način borbe i danas aktuelni, a sve u smislu da ljudima na ovom prostoru bude bolje i ljepše“, rekao je Marko Raulić Đukić.

Dosadašnji dobitnici nagrade su: Duško M. Petrović, Miloš Milojević, Zoran Hr. Radosavljević, Mile Mutić i Nenad Grujičić. Nagrada je dodeljena po odluci žirija koga su činiliu Predrag Blagojević, Ranko Preradović i Nenad Grujičić.

Tamo gde se nađu Marko Raulić Đukić i Gligor Muminović – ima se šta čuti, ima se čemu diviti, ima se o čemu pisati.

I ovo je zabeleženo…

Slađan JEREMIĆ

 

Facebook komentari

komentari