modričaINFO za sve ljude dobre volje
Biti student je zaista najljepši period života, prije nego što na red dođu druge stvari kao što je posao, porodica, djeca i slično, ali ne neophodno tim redoslijedom. Veliki broj studenata se ne bi složilo sa mnom, ali i mnogi od njih nisu iskoristili svoje studentske dane kao ja. A sada ću Vam i ispričati zašto je to tako.
Za studenta se veže mnogo rada, truda i zalaganja, u glavnom mnogo obaveza. Ali ipak postoji način kako da uživate u svim tim obavezama. Taj način se zove Amerika, odnosno Work and Travel program. Work and Travel, je program američke vlade koji omogućava studentima da provedu ljeto u SAD, da rade studentske poslove maksimalno 4. mjeseca i mjesec dana da putuju, naravno u koliko to žele, a svi žele, jer to je razlog zašto sam se i ja odlučio za ovaj način.
Otputovati u SAD za vrijeme studija, raditi i zaraditi, posjetiti neke od najljepših gradova svijeta, zvuči malo nedostižno zar ne? Posebno za standard studenta u našoj državi. To je ono što sam i ja pomislio kad sam čuo za tu ideju, ali na svu sreću prevario sam se. Prijavio sam se u kancelariji Experience-a u Doboju i nakon 20. minuta razgovora shvatio sam da je odlazak u SAD sasvim jednostavan ali ne samo jednostavan nego i isplativ. Neću mnogo o tome jer želim da posjetite jednu od kancelarija Experience-a i sami se uvjerite u to, kao što sam to i ja uradio. Nakon ispunjenja uslova i dobijanja vize, više nije bilo pepreka za ostvarenje snova i za pisanje uspomena kojih ću se rado sjećati čitav život.
Četiri mjeseca Modričanin Srđan Tanasić proveo je u istočnom dijelu Sjedinjenih američkih država, a za taj period, ovaj sada diplomirani Ekonomista reći će da mu je najbolje iskustvo u životu. Zajedno sa prijateljima sa fakulteta želio je da ostvari sve one ciljeve koji program nudi, a ispostavilo se da su dobili puno više od toga.
Konačno odredište i mjesto gdje će provesti naredna četiri mjeseca bilo je planinsko mjesto Lake Placid, koje je, osim po svojim jezerima i prirodnim ljepotama, poznato kao domaćin zimskih olimpijada 1932. i 1980. godine. Tu ga je dočekao posao u restoranu kao konobar, nakon kojeg je odlazio da radi u drugom restoranu kao pomoćnik konobara . Nije bilo lako, priznaje, ali korisnici programa dobijaju radne dozvole tako da, ako su dovoljno vješti, mogu da pronađu i druge, bolje plaćene sezonske poslove.
– Radni dani su počinjali u 7 ujutro, a završavali se u 23 časa. Bio sam smješten u kompleksu u kojem sam i radio, u najboljem hotelu tog mjesta, zajedno sa još 14 momaka iz BiH i Srbije. Nisam imao neprijatnosti na poslu, iako je ponekad bilo zaista naporno, jer smo bili opterećeni radom koji je trajao i do 100 časova sedmično, te neizbiježnom nostalgijom. Ipak, takve momente smo zajedno prevazilazili, uz pokoju čašicu razgovora i prepričavanje anegdota, što je rješavalo sve, – kaže Srđan.
Svaka riječ o bilo kojem gradu, parku ili state-u bila bi suvišna. Jer teško je prenijeti utiske, osjećaje i te nezaboravne trenutke koje sam doživio. Samo mogu Vam reći da me je to promijenilo, učinilo me boljim čovjekom. Sve to za samo jedno ljeto u SAD, kao student, iz jedne male države Bosne i Hercegovine. Na kraju svega ispade da ništa nije nemoguće, u koliko to želite, zato moj savjet za Vas je učinite sebi uslugu i uživajte u studentskim danima dok traju.
Autor / foto: Srđan Tanasić
