Miloš Zelinac 60 godina bavi se kovačkim zanatom

Miloš Zelinac iz Dugog Polja kod Modriče kovač je već skoro 60 godina, a žali što ovaj, nekad skoro najvažniji, zanat izumire.

Voli raditi

– Izučio sam kovački zanat 1956. godine pa otišao u vojsku i potom se zaposlio u zemljoradničkoj zadruzi u Jakešu. Čitav život sam u ovom poslu. Ništa drugo radio nisam. Kovao sam traktorske i lemeše za zapregu, sjekire pa gvozdena kola, šine. Volio sam raditi i onda kada je bilo teško. Šta sam sve ostvario i uradio u ovoj prostoriji, koja i nije velika – kaže Miloš.

Pokazao nam je mjesto gdje se loži vatra u kovačnici.

– Kada se ostvari određena temperatura, prenosim na nakovanj i obrađujem proizvod. Ako treba, ide kaljenje u vodi. Rođen sam 1937. godine i sada radim znatno manje nego minulih godina. Nažalost, sve je manje kovača na ovim prostorima. Tehnologija je uznapredovala pa se ovom i sličnim zanatima sve manje pridaje pažnja – kaže Zelinac.

Radio je najčešće danju, ali se ostajalo i dokasno u kovačnici, ako je posla bilo, a bilo je.

– Bilo je posla preko glave. Najviše su se radila zaprežna kola. Bilo je dosta konja i ko zna koliko sam ih potkovao. Volio sam ovaj posao, a lijepo se od njega i zaradilo. Najsretniji sam čovjek kada čujem zvuk u kovačnici. Odradim ponešto i danas i uživam dok radim. Živim u kući sa suprugom Milenkom, imam tri kćerke, a kada mene ne bude, neće u mojoj porodici biti ni kovača – ističe Zelinac.

Nada se da će se potreba za zanatlijama iskazati u budućnosti.

Ima posla

– Uzalud civilizacija, tehnologija. Kovač gdje ne dođe, nema ništa. U Dugom Polju i u Botajici niko, osim mene, nije završio kovački zanat. Jesu dvojica u Podnovlju, ali oni su moja generacija. Kada bi me danas neko pitao šta da radi, nagovorio bih ga da se bavi zanatom, kovačkim radom. Od toga sam se skućio. Bilo je posla do mile volje – sa sjetom govori

I radionica uz kovačnicu

Miloš Zelinac uživao je povjerenje mnogih seljana. Kvalitet njegovog rada donio je i to povjerenje.

– Uz kovačnicu se nalazi i radionica, jedno bez drugoga ne ide. Imam ovdje brusilicu i ogroman aparat za dizanje visoke gradnje, nakovanj, mengele ili stegu. Posjedujem sve što je trebalo poljoprivrednicima. Izgrađivao sam i ograde po selu i tako. Bez zvuka ovih uređaja ne mogu. I tako će biti dok sam živ. Da imam sina, on bi od mene mnogo naučio. Apelujem na mlade ljude da se okrenu zanatima. Bit će posla, ja vam tvrdim – naglašava Zelinac.

Autor: Slađan Jeremić

Izvor: Dnevni avaz