Šta se dešava kada je lijek gori od bolesti? Na ovo pitanje je teško odgovoriti, a baš to je slučaj sa Libijom koju su pokušali izliječiti od tzv. Gadafijeve bolesti.
Naime, prije nešto više od mjesec dana napunile su se tri godine od ubistva Moamera el Gadafija. Međutim, pitanje je da li su je uspjeli “izliječiti” jer Libija je danas zemlja na ivici kolapsa, koja je u međuvremenu postala i plodno tlo za ekstremiste, piše BBC.
Na ovo pitanje bi možda najbolji odgovor mogle dati diplomate, koje važe za profesionalne optimiste. Većina njih je uvjerena da je izlaz iz svake krize, bar u teoriji, uvijek moguć. Međutim, razgovor o Libiji je tema koja čak i njihovu profesionalnu pribranost i hladnokrvnost stavlja na jedan ozbiljan test. I dok su prije godinu-dvije kao sinonim za Libiju korištene fraze “napredak u pravom smjeru”, danas to više niko i ne spominje. Umjesto toga, ministarstva spoljnih poslova širom svijeta redovno izdaju upozorenja o putovanju u Libiju, gdje se stanje iz dana u dan pogoršava. Najveći dio ambasada u Tripoliju je privremeno zatvoren. A o tome kako je ozbiljna situacija u Libiji svjedoči da je Savjet bezbjednosti nedavno objavio sankcije protiv dvije libijske islamističke grupe za koje se vjeruje da su povezane s Al Kaidom.
Dakle, šta se desilo sa zemljom koja je 2011. godine “oslobođena” od višedecenijske diktature pukovnika Moamera el Gadafija, koji je mučki ubijen? U međuvremenu Libija je čak dva puta održala nacionalne izbore od Gadafijevog svrgavanja s vlasti. Međutim, svega mjesec dana od izbora poslanici novog parlamenta su, pod pritiskom islamista ali i plemenskih paravojnih milicija, bili primorani da napuste prijestonicu Tripoli i sada zasjedaju u hotelu u gradu Torbuk na istoku zemlje.
Oni se nalaze u jednoj vrsti internog egzila, ali ih to ne ometa da redovno održavaju sjednice u konferencijskoj sali hotela. Jedno vrijeme su čak zasjedali na iznajmljenom grčkom feribotu, ali hotel u Tobruku se pokazao kao bolje rješenje. Većina novih poslanika je jedva izvukla živu glavu da bi se probila do Tobruka.
S druge strane, islamisti imaju svoje alternativno zakonodavno tijelo – Generalni nacionalni savjet koji zasjeda u Tripoliju.
U Bengaziju, prijestonici revolucije, nalaze se uglavnom islamisti povezani s Al Kaidom. Ovaj grad je u opštem haosu jer svakodnevno ubijaju civile, ali i zvaničnike, novinare i društvene aktiviste.
S druge strane, grad Derna, koji se nalazi u priobalnom području pored Torbuka, nedavno je proglašen dijelom islamskog kalifata i u ovaj dio ne ulazi niko od zvaničnika, bilo kojoj vladi da pripadaju.
Civilni rat koji polako tinja u Libiji ima katastrofalan efekat kako na građane ove zemlje, tako i na strane investicije u njoj.
Dakle, ima li nade da se nađe lijek kako bi Libija ponovo bila cjelovita i ujedinjena? Da su čak i diplomate, koje uvijek imaju rješenje, odustale od Libije svjedoči i to da je američka ambasada izmještena na Maltu, dok britanske diplomate djeluju iz Ambasade u Tunisu.
I dok UN pokušava da posreduje između rivalskih frakcija, zasad to posredovanje nije dalo nikakve rezultate.
Međutim, posredovati u Libiji svakako nije jednostavno jer širom zemlje čak 1.700 različitih grupa pretenduje na vlast! Takođe, zapadne obavještajne službe javljaju o sve češćem infiltriranju islamista i ekstremista IS u Libiju, kako bi i nju pripojili svom tzv. kalifatu.
Međutim, niko od ovih pretendenata na vlast neće priznati da je pod Gadafijem bilo bolje. Iako je bolest zvana Gadafi bila grozna, lijek još nije pronađen.
Izvor: Nezavisne novine