modričaINFO za sve ljude dobre volje
Sela Tišina i Grebnice, na samo 3 km od Šamca, kriju neke od posljednjih močvara na sjeveru Bosne i Hercegovine, koje su zbog svojih prirodnih vrijednosti privukle pažnju istraživača, naučnika i javnih institucija. Kompleksi bara Mala Tišina, Velika Tišina i Odmut nalaze se na desnoj obali Save, povezani su kanalima i predstavljaju mozaik močvara, vlažnih livada, tršćaka, poplavnih šuma i poljoprivrednih površina.
S obzirom da su danas ograničene na male površine i predstavljaju prirodnu rijetkost, močvare u BiH predstavljaju najugroženije ekosisteme. Isušivanje močvara radi dobijanja poljoprivrednog zemljišta, regulacija riječnih tokova, zagađenje pesticidima i otpadom, prekomerna sječa i krčenje, širenje stranih invazivnih vrsta i krivolov samo su neki od faktora koji svakodnevno kod nas dovode do uništavanja močvarnih staništa.Sav živi svijet Tišine i Odmuta ugrožen je, jer bare više ne kominiciraju sa rijekom Savom, nema dotoka podzemnih voda zbog dugogodišnjeg taloženja i nakupljanja mulja na dnu i posebno na tzv. „vrelima“ koja su bare prihranjivale podzemnom vodom. Kanali su često nedovoljno održavani i voda ne prolazi kroz bare kao što je to bio prije slučaj.
U sklopu projekta „Inventarizacija i uspostavljanje monitoringa biodiverziteta u cilju zaštite bare Tišina u plavnom području rijeke Save“ koji realizuje udruženje DIZB iz Banjaluke, a podržava njemačka fondacija Euronatur, sprovodi se istraživačka ekspedijcija na barama Tišina i Odmut tokom 2016. godine. Ova istraživanja imaju za cilj popis svih vrsta i drugih prirodnih vrsijednosti, njihovo vrednovanje i koriščenje podataka za planiranje i sprovodđenje zaštite ovih lokaliteta.
U istraživanjima koje sprovodimo na ovim lokacijama već skoro godinu dana učestvovali su biolozi našeg udruženja Ana Ćurić – herpetolog, Boris Davidov i Dejan Radošević – ihtiolozi, Draško Adamović i Jovica Sjeničić – ornitolozi, te Darko Kodžo – stručjak za GIS i kartiranje područja, dok su u istraživanja uključeni i naučnici iz susjednih zemalja poput Hrvatske i Srbije. Većina Šamčana podržava projekte koji žele da unaprijede baru Tišinu. Imamo dosadašnju dobru saradnju sa opštinom koja je jako zaintersovana za zaštitu i razvoj ovog područja što je za svaku pohvalu, s ozbirom da Republika Srpska i FBiH imaju mali broj zaštićenih područja. U istraživanjima su nam pomagali i članovi ribolovačkog društva iz Šamca, a i lokalno stanovništvo, što je posebno olakšavajuća okolnost i nešto što zaista cijenimo.
Tokom istraživanja evidentiran je bogat, vrijedan i atraktivan biljni i životinjski svijet. Na barama Tišina i Odmut do sada je zabilježeno oko 200 vrsta biljaka. Opisano je 6 tipova Natura2000 staništa.
U barama smo zabilježili ukupno 17 vrsta riba, a očekuje se da pronađemo još 5 vrsta. Sve vrste su tipične za jezerska i močvarna područja, a opstanak ribe zavisi od stabilnog vodostaja na barama tokom cijele godine. Većina izlovljenih riba su mlade ribe, što ukazuje da je bara Tišina i susjedni Odmut važno rastilište za tzv. ciprinidne vrste riba (tipične za Posavinu) i kao takvog ga je bitno zaštititi. Karakteristične vrste vodenih biljaka koje ukorjenjuju se u vodi, rastu u njoj ili plutaju (šaš, krocanj, lokvanji i dr.) pružaju ribama sklonište od predatora, a i mjesta prehrane. Bara Tišina značajno je mrestilište deverike, šarana, babuške i drugih vrsta kojim je Sava inače bogata. U bari opstaje značajna populacija štuke i grgeča (bandara) koje su poznate predatorske vrste i održavaju brojnost drugih populacija riba. Opstanak riba u Tišini i Odmutu karakteriše prisustvo i invazivnih vrsta riba poput američkog somića i sunčanice. Američki somić ili cverglan unijet je u Evropu u drugoj polovini 20 v. sa ciljem uzgoja u ribnjacima, ali se pokazalo da u Evropi ne može da naraste više od 1 kg, a s obzirom da dobro podnosi mutne vode sa manjkom kiseonika, brzo se proširio. Sunčanica je unijeta u Evropu kao akvarijumska riba, ali se ljudskom nepažnjom proširila i u prirodi, gdje naseljava močvarne, nizijske riječne i barske vode. Agresivnost, ishrana ribljom mlađi drugih vrsta i teritorijalnost zagarantovali su brzo širenje ove strane vrste.
U toku istraživanja zabilježili smo 11 vrsta gmizavaca i vodozemaca, a očekuje se 20 vrsta što tek treba potvrditi. Na području Tišine i Odmuta registrovana je tajnovita i neobična žaba češnjarka (Pelobates fuscus) koja se rijetko sreće u Posavini i većinu života provodi ukopana pod zemljom, a aktivna je isključivo noću. Bare imaju veliki značaj za opstanak gmizavaca, a posebno barske kornjače koja je nacionalno i međunarodno ugrožena i zaštićena vrsta. Na bari je registrovana i populacija crvenotrbog mukača (Bombina bombina) kome su ovakve močvare posljednje stanište.
Zabilježili smo oko 110 vrsta ptica koje su životom vezane za bare. Tršćaci i poplavne šume značajna su mjesta za gniježđenje barskih vrsta ptica, a ista velikom brzinom nestaju svuda u našem regionu. Bara Odmut predstavlja jedno od najznačajnijih mjesta za odmor ptica na migracionom putu kroz BiH. Na ovom lokalitetu zabilježili smo desetine, pa i stotine ptica, poput jata čaplji, crne rode, čaplje kašikare i drugih vrsta, koja tokom jesenje migracije prekriju baru prilikom odmora i potrage za hranom. Ovo je poseban prirodni fenomen, jer ovakvih mjesta skoro da više nema u Posavini. U okolini bare pronašli smo koloniju čaplji – gakova, a zabilježili i gniježđenje patke njorke, što je rijetkost u BiH.
Cjelokupna flora ovog područja, gljive, sisari, insekti te plaktonski organizmi i organizmi dna nisu još sistematski istraživani, pa možemo samo zamisliti šta nas tu očekuje.
Naša sljedeća obaveza je da nadležnim državnim institucijama i lokalnoj samoupravi predložimo model budućeg funkcionisanja ovog prirodnog područja, odnosno osiguravanje stabilnog nivoa vode tokom cijele godine povezivanjem sa Savom i pročišćavanjem bare, čime bi se poboljšali uslovi za opstanak bioloških vrsta bare te unaprijedio način upravljanja područjem u budućnosti.
Močvare i vlažna staništa sigurno nisu beskorisne površine, nego nepresušna riznica biološke raznovrsnosti i rijetkih vrsta flore i faune. Najznačajnije funkcije močvarnih staništa su zaštita biodiverziteta, zaštita od poplava, prečišćavanje vode i obnavljanje podzemnih voda, stabilizacija obala, očuvanje sedimenta, te ublažavanje klimatskih promjena. Ona predstavljaju rezervoar biološke i genetske raznovrsnosti, kao i staništa brojnih sve rjeđih biljnih i životinjskih vrsta. Bara Tišina i bara Odmut su prirodne rasteretne površine visokih voda rijeke Save, jer za vrijeme poplavne primaju veliku količinu vode iz Save i time štite naselja i materijalna dobra. Dok zemlje Evrope poput Italije, Njemačke, Francuske i dr. grade ekspanzione (rasteretne) površine i restauriraju močvare, mi potencijale naših prirodnih ne prepoznajemo i ne razvijamo, a u prilog tome govori nedovoljno održavana hidrotehnička infrastruktura na Tišini.
Zaštita movare Tišina danas bi bio zaista mudar potez, a i primjere dobrih praksi iz susjednih država poput Lonjskog polja u Hrvatskoj ili Zasavice u Srbiji. Ova područja, pored što dobro funkcionišu kao rezervoari biodiverziteta i plavne zone, imaju i ekonomski značaj kao turistički brendovi Posavine. Ako imamo u vidu skorašnji gubitak Bardače, zaštita bare Tišina i bare Odmut bila bi jedna vrsta „kompenzacije“ i namiriavnja ekološke štete koju trpimo uništavanjem i isušivanjem močvara u Posavini.
Izvor / foto: Društvo za istraživanje i zaštitu biodiverziteta – DIZB
Kontakt osobe: Jovica Sjeničić
Tel: +387 66 783 051
