Banjaluka – Novi trener Alfa Modriče je bivši fudbaler Partizana Branko Savić, koji se može pohvaliti da je u vrijeme dok je igrao za “crno-bijele” imao duele sa najvećim asovima tadašnjeg svjetskog fudbala, ali i sa jednom od najvećih zvijezda posljednje decenije, Portugalcem Kristijanom Ronaldom.
Igrao je za klub iz Humske u dva navrata, ukupno šest godina, i bio član ekipe koja je izborila plasman u Ligu šampiona. A baš u sezoni 2002/03. na evropskoj sceni u duelima protiv Partizana debitovao je kao tadašnja mlada nada Sportinga.
– Te sezone smo igrali kvalifikacije za Ligu šampiona i eliminisani smo od Bajerna, a potom smo u prvom kolu Kupa UEFA igrali sa Sportingom, za koji je nastupao golobradi dečak čije se ime u fudbalskim krugovima i danas sa strahopoštovanjem izgovara. Odmah da kažem, debi u Evropi nije mu ostao u lepom sećanju jer smo ih pobedili u Lisabonu sa 3:1, oni su nam se revanširali istim rezultatom u Beogradu, ali smo u produžetku postigli dva gola i prošli u drugo kolo, gdje smo eliminisani posle produžetaka od Slavije iz Praga – započeo je priču Branko Savić, koji će s Alfa Modričom u preostalih devet kola pokušati da izbori opstanak u Prvoj ligi RS.
Već naredne sezone Partizan je eliminisao Đurgarden i Njukasl te se dočepao grupne faze Lige šampiona, a za rivale je dobio Real Madrid, Marselj i Porto. Tri remija kod kuće i tri poraza na strani bili su bilans Beograđana, ali i prilika da tadašnja generacija igra protiv “galaktikosa”, kako su tada zvali klub iz prestonice Španije. A dueli sa Madriđanima i Saviću su ostali u trajnom sjećanju.
– Dobio sam zadatak da najviše pažnje posvetim Ronaldu, popularnom Zubi, koji je tada već bio pri kraju karijere, ali i sa viškom kilograma. Već u prvom kontaktu sa loptom, koju je za nekoliko sekundi pipnuo bar petnaestak puta, pokazao je zašto je vredeo toliko koliko je vredeo i kakva je to bila igračina. Dobio sam pohvale za duele protiv Raula i na tome su mi čestitali i znani i neznani. Nisu me pretrčali ni Luis Figo, ni Zinedin Zidan, ni Dejvid Bekam. Sećam se gotovo svakog meča u “crno-belom” dresu jer je taj klub moja duša, srce, sve moje, druga kuća. I sada mi se orose oči kada Partizan izgubi – nastavio je Savić.
Nikada nije bio od igrača koji su se nametali drugima, a pogotovo medijima pretjeranom pričom i samohvalom.
– Za mene fudbal nije bio slava, ni titule sa Partizanom, ni igranje u Ligi šampiona, već ljudi sa kojima sam to sve doživeo i proživeo, te drugarstvo, koje je i danas ostalo. Možda je jedino ostao žal što nikada nisam zaigrao za reprezentaciju, a svestan sam da sam bio jako blizu. Ali, nikome ne zamerim jer je bilo tada objektivno boljih od mene – istakao je nekadašnji štoper Partizana.
Svjestan je da ga u Modriči očekuje nimalo lak zadatak, ali se izazova ne boji i vjeruje da će uspjeti da ostvari zacrtano.
– Nisam se nijednog trenutka dvoumio i odmah sam prihvatio poziv čelnika kluba. Dobro sam upoznat s istorijom Modričana, znam da su bili šampioni BiH i pobednici Kupa. Sigurno zaslužuju da igraju najviši rang takmičenja, ali je sada najvažnije da obezbedimo opstanak. Situacija nije nimalo laka, ali nije sve tako ni crno i verujem da ćemo uspeti. S upravom sam dogovorio saradnju do kraja sezone, a onda ćemo videti šta dalje – dodao je na kraju Savić.
Karijera
Branko Savić, koji je rođen 8. avgusta 1972. godine, fudbalsku karijeru započeo je u rodnom Zrenjaninu, gdje je prvo igrao za Radnički, a potom za Proleter, odakle je 1997. godine prešao u Partizan. Zatim je 2000. godine uslijedila jednogodišnja selidba u Beitar Jerusalim, pa povratak u Partizan. Potom je 2004. godine igrao za kineski Liaoning Žongju. Uslijedio je povratak u Proleter, te nastupi za Budućnost iz Banatskog Dvora, a karijeru je završio u Banatu iz Zrenjanina. Kao trener vodio je Vršac, Borac (Šakule) i Bečej.
26.04.2019 18:03 | Darko Pašagić
Izvor: Glas Srpske