modričaINFO za sve ljude dobre volje
Novo filmsko ostvarenje iz SET-a
Zahvaljujući podršci USAID-ovog projekta izgradnje mira i povjerenja među građanima i građankama svih etničkih i vjerskih grupa u Bosni i Hercegovini PRO-Budućnost (Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost) i Instituta za razvoj mladih KULT, neformala grupa mladih iz Modriče pod nazivom Stvaralačko-edukativni tim (SET) realizovala je još jedno filmsko ostvarenje. Ovaj put riječ je o srednjemetražnom igranom filmu “Kap nade”. Iako drama po žanru, film ima povremeno dinamiku trilera i akcije, zbog čega zadržava pažnju gledalaca svih 43 minuta, koliko i traje.
“Film je do sada imao četiri projekcije. Dvije su održane u Modriči, jedna u nedavno obnovljenom bioskopu u modričkoj Mjesnoj zajednici Miloševac i jedana u Centu za kulturu u Šamcu. U pregovorima smo za projekcije u Sarajevu, Banja Luci i Prnjavoru”, potvrdio nam je režiser ovog amaterskog ostvarenja Danijel Broćilović, koji je ujedno i koordinator projekta.
Scenarij za film, koji govori o porodičnim i ljudskim vrijednostima, te bespotrebnoj međureligijskoj mržnji napisao je istoričar Dimitrije Živanović.
“SET iza sebe ima već nekoliko kratkometražnih filmova sa različitom tematikom. Ipak, ovo je za nas bio poseban izazozov, jer smo u saradnji sa studentima završne godine Akademije dramskih umjetnosti iz Tuzle kroz radnju filma željeli poslati jasnu poruku, a to je da kroz duhovnost i suživot možemo i trebamo da funkcionišemo zajedno, naročito kada su ljudski životi u pitanju”, istakao je Živanović i dodao da priča prati djevojku koja se bori za očuvanje porodice i doma, kroz vjeru i nadu iako se na momente čini da je nada samo jedna kap u moru problema koji stalno nadolaze. Glavna junakinja filma i pored svih okolnosti sa kojima se suočava, odlučna je da da sve od sebe kako bi pomogla osobi za koju izgleda da je izvor svih njenih životnih problema i nedaća.
Glumačku ekipu činili su studenti odsjeka glume: Lejla Redžić, Dino Kerić i Tarik Jašarović, te natruščici: Miodrag Jović, Nataša Filipović, Zorana Prnjić, Vasko Živanović i Mladen Gajić. Za sve njih je prije svega učešće u projektu bio izraz želje da daju podršku poruci koja je usmjerena na pomirenje i suživot, ali i da podrže mladu snimateljsku ekipu u ovom zahtjevnom zadatku.
Glavnu žensku ulogu iznijela je Lejla Redžić, za koju je ovo bio jedan od prvih projekata izvan Akademije. Zbog toga joj je, kaže bio zanimljiv rad na filmu iako je istovremeno osjećala veliku dozu odgovornosti.
“Veoma sam se tudila se da prikažem nivo kojem nas predano uče na Akademiji dramskih umjetnosti i zato mi nisu teško pala ni snimanja scena do kasno uveče. Smatram da se film generalno bavi veoma važnom tematikom i pitanjima koja nedostaju našem balkanskom mentalitetu. Tu je i moja želja, ali i želja cijelog tima da se ova priča plasira, kako bi se gledaoci pronašli u njoj i kako bi preispitali svoje stavove. Lično za mene je bio dodatni izazov to što sam glumila pravoslavku iako sam Muslimanka. Potpuno sam se unijela u ulogu pokušavajući da i taj dio prenesem vjerodostojno”,
istakla je ova mlada glumica i poručila da je izuzetno važno da se pošalje poruka da smo svi mi ljudi i da je sve mimo te činjenice potpuno bezazleno. Lejla je u Modriči boravila više puta i iz ovog grada uvijek nosi pozitivne ustiske. Dodatni razog za to je, kaže što na Akademiji ima izuzetno dobrog prijatelja upravo iz ovog grada. Trenutno je posvećena pripremi diplomske predstave, a publika u Modriči se nada da će ponovo imati priliku da je gleda u nekom novom projektu.
Mladen Gajić, mladi privrednik iz Modriče ustupio je dvije lokacije za snimanje filma. Otišao je i korak dalje, prihvativši molbu da se kao glumac okuša u ulozi oca.
“Nisam imao nikakvo prethodno glumačko iskusto i nisam ljubitelj javnih nastupa, ali nisam mogao odbiti poziv svojih poznanika. Želja mi je bila da njihov projekat uspije, kako bi im to bio novi podstrek u njihovom daljem radu. Istovremeno sam želio da baš iz Modriče, kao otvorene sredine uputimo poruku o besmislenosti pravljenja razlika među ljudima koji vijekovima zajedno žive na ovim prostorima, govore istim jezikom i dijele zajedničku prošlost, sadašnjost i budućnost”, rekao je Gajić.
U nekliko scena kao glumac našao se i sam režiser Broćilović. Iako više voli rad iza nego ispred kamere, kaže da su ipak najveći izazovi tokom snimanja bili rad u prirodi i kratki rokovi za snimanje materijala. “Većinu scena snimlili smo za svega četiri do pet dana i to na nekoliko različitih lokacija. Naknadno smo snimali kadrove za sporedne scene, a sam proces montaže trajao je duže od mjesec dana”, ispričao je Danijel i pojasnio da ekipa okupljena oko samog projekta nije željela da se bavi ratom, jer mnogi od njih tada nisu ni bili rođeni.
“Bavili smo se sadašnjim vremenom i posljedicama koje je rat na žalost ostvaio iza sebe. Jednostavno, željeli smo da pošaljemo poruku iz svoje vizure. Poruka je da ćemo različitosti najbolje pravazići ukoliko dozvolimo da ih uvažimo. Ukoliko to i učinomo, te različitosti će nas upravo i spojiti”, rekao je.
U filmu su korišteni i snimci iz vazduha, a ulogu dron operatera preuzeo je Saša Katanić iz Modriče. Podršku mladim stvaraocima, razumijevši njihvu potrebu da svoje mišljenje izraze upravo putem filma, pružili su: “Grafički studio” Modriča, Crkvena opština Modriča, Zdravstvena ustanova “Medic plus”, Firma “Qwerty”, Trgovačka radnja “Sutjeska”, Cvjećara “Gerber” i Turistička organizacija Modriča. Medijsku podršku je pružio portal Modričainfo, koji je predano pratio cjelokupan rad svojih mladih sugrađana u svim etapama projekta.
Cjelokupni projekat traje već godinu dana i film je tek jedna od nekoliko projektnih aktivnosti. Održana je i radionica o temi nasilja i kako ga spriječiti, a proveden je i foto konkurs takođe pod nazivom “Kap nade”. Birane su najljepše fotografije vjerskih objekata u Bosni i Hercegovini sa ciljem prikazivanja bogatstva i različitosti naroda i konfesija u Bosni i Hercegovini, odnosno njihove religije i kulture. Svi radovi pristigli na konkurs bili su izloženi u pješačkoj zoni u Modriči, kako bi bili predstavljeni štiroj javnosti.
Odlukom četvoročlanog žirija za najbolju fotografiju proglašena je fotografija Hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Žepču, koju je snimio Ivan Ćurić. Drugo mjesto pripalo je Aleksandru Derveniću iz Modriče za fotografiju Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banja Luci, a treće Dušanu Jovanoviću iz Obudovca, koji je u svom mjestu fotografisao Crkvu Rođenja Presvete Bogorodice.
Sve cjeline projekta prezentovane su široj javnosti putem društvenih mreža i youtube kanala SET Modriča i Modričainfo sa jasnom porukom da vjeru i nadu nikada ne treba izgubiti, ali i sa porukom Eve Gabor, nekadašnje mađarske i američke glumice i pjevačice, koja glasi: “Ljubav je igra koju može igrati dvoje, a da oboje pobijede”.
Neformalna grupa mladih SET Modriča već duži niz godina bavi se afirmacijom umjetnosti i kulture naroda Bosne i Hercegovine kroz filmove, istoriju, fotografiju, slikarstvo, književnost i muziku. Vjerujemo da je projekat “Kap nade” bio podstrek za nove projekte i promociju ideja mladih Bosne i Hercegovine.
Tekst: Sanja Samardžić – Marjanović
Foto: Danijel Broćilović i Zlatko Huravik
Obrada i produkcija: Zlatko Huravik / Modričainfo
Video “Kap nade”
“Izradu ove fotoreportaže podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ove fotoreportaže ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”.
