Predstavnice Udruženja građana „Budućnost“ su u prethodnom periodu dodijelile nagrade učesnicima/cama konkursa za najbolji video ili literarni rad o korupciji na temu „Čega se bojim?“. Dodjela zahvalnica i nagrada je upriličena u prostorijama škola koje pohađaju nagrađeni učenici/e.
Konkurs za najbolji video ili literarni rad o korupciji na temu „Čega se bojim?“ održan je u okviru projekta „Razvijanje antikorupcijskih praksi u lokalnim zajednicama“, podržanog od strane Ambasade SAD-a u BiH, a koji realizuje Udruženje građana „Budućnost“ iz Modriče. Konkurs je otvoren 28. januara 2019. godine, a bio je namijenjen djeci uzrasta 12-19 godina sa područja opština Modriča, Vukosavlje, Šamac, Brod i Odžak. Rezultati konkursa objavljeni su 15. marta 2019. godine.
“Treba istaći da su djeca vrlo rado pristupila ovoj aktivnosti, jer smatraju da je potrebno mnogo više pričati o korupciji kao društvenom problemu, te da se zajedničkim snagama i preventivnim radom sa mladima može postići mnogo na umanjenju posljedica koje donosi ova društvena devijacija”, rekla je Biljana Savičić, koordinatorka projekta i dodala da veliku zahvalnost duguju i školama za podršku prilikom realizacije aktivnosti.
U nastavku teksta objavljujemo nagrađene video i literarne radove:
I mjesto – Ajla Hadžidedić, IX razred, OŠ „Vladimira Nazora“ Odžak, za video rad „Korupcija“. Prilikom realizacije ideje Ajli su podršku pružili prijatelji/ce: Ella Okić, Valerio Čočaj, Amina Džananović i Ivana Ilić. Video rad pogledajte OVDJE
II mjesto – Dušan Bajić, II 3 razred, SŠC „Jovan Cvijić“ Modriča, za literarni rad „Čega se bojim?“. Literarni rad pročitajte OVDJE
III mjesto – Amar Rizvanović, II A razred, Gimnazija Odžak, za video rad „Nema nazad“. Prilikom realizacije ideje Amaru su podršku dali prijatelji/ce: Ena Karić, Amra Maglajčetović, Emir Bahić, Ajla Tirić, Irnes Dajanović, Dženita Puzić, Anto Kovačević. Video rad pogledajte OVDJE
IV mjesto – Anđela Đurić, VIII 1 razred, OŠ „Sutjeska“ Modriča za literarni rad „Čega se plašim“. Literarni rad pročitajte OVDJE
V mjesto – Vuk Marinković, VII 1 razred, OŠ „Srbija“ Crkvina, Šamac, za video rad „Čega se bojim?“. Prilikom realizacije ideje Vuku su podršku pružili prijatelji: Dako Dakić, Strahinja Lazić, Luka Đukić i Nikola Varadinović. Video rad pogledajte OVDJE
II mjesto – Dušan Bajić
III mjesto – Amar Rizvanović
IV mjesto – Anđela Đurić
V mjesto – Vuk Marinković
Izvor: UG Budućnost
U nastavku prezentujemo prvi i drugi nagrađeni rad.
I mjesto – Ajla Hadžidedić, IX razred, OŠ „Vladimira Nazora“ Odžak
II mjesto – Dušan Bajić, II 3 razred, SŠC „Jovan Cvijić“ Modriča, za literarni rad „Čega se bojim?“.
Ja sam dijete i bojim se odraslih. Bojim se da ću se jednog dana probuditi kao ista takva odrasla osoba i da mi više neće biti pomoći. Ne mogu da vjerujem kakav svijet grade za nas i koliko malo im je stalo do naše budućnosti. Pored svih zaloga koje nam ostaviše , korupcija je možda najgora od svih. Možda zato što je nekako sveobuhvatna pa se zavukla u svaku poru našeg društva. Od vrtića svakodnevno gledamo koruptivne radnje, samo ih ne znamo imenovati. Počevši od „glupsonskih” recitovanja na priredbama (njoj/njemu je mama učiteljica i on „po pravilu „ zna recitovati jer se ta sposobnost prenosi sa koljena na koljeno), do upisa u željenu školu i dobijanja dobrih ocjena (jer se i znanje prenosi sa koljena na koljeno!). Mislim da i većina svakodnevnih problema naših roditelja potiče zbog toga što su okruženi korupcijom. Ja stalno čujem da je neko u boljoj poziciji zbog poznanstva, da je neko dobio radno mjesto zbog toga što je nečiji sin ili kćerka, da neko ima milione zato što je nekoga prevario ili ukrao od nekoga. Zar to nije korupcija? I onda me zanima kako se odrasli ne zapitaju: „Kakvu mi to poruku šaljemo djeci???” Da li nas to motiviše da učimo, da napredujemo, da se potrudimo da budemo najbolja verzija sebe. Naravno da ne! Ja ne vidim da ću svojim radom i trudom bilo šta postići. Tako mi bar moja okolina kaže! Ja ne vjerujem da se treba truditi i dati sve od sebe. Tako mi bar moja okolina kaže! Te stvari su za one koji imaju nekoga ko će ih „pogurati” ili nekoga ko ima koga ucijeniti da bi ostvario svoj cilj. Ja ne želim da budem takav i stvarno se pitam kako i zašto su nas odrasli doveli u ovu poziciju. Ja želim da mislim da ću svojim trudom ostvariti sve što poželim. Ja sam spreman da odrastam u društvu u kojem se cijene prave vrijednosti i gleda se samo na kvalitet ljudi, a ne na porodično i prijateljsko stablo. Da li mi to neko može omogućiti? Da li se odrasli mogu probuditi?
Dušan Bajić SŠC Jovan Cvijić, Modriča, 113