modričaINFO za sve ljude dobre volje
Humanitarna organizacija obišla Tolišku parohiju i tom prilikom podijelila tri paketa hrane i higijenskih namirnica.U dogovoru sa sveštenikom Toliškim jerejem Slađanom Savićem odabrali smo tri porodice koje bi trebalo posjetiti.
Prvo smo posjetili Stojana Simića, koji živi sam u kući bez kupatila i vode.Stojana smo posjećivali nekoliko puta i pisali o njemu ali nije na odmet opet se sjetiti ovoga poštenoga čovjeka. Stojan je ratni vojni invalid koji živi sam. Od posljedica ranjavanja otežano se kreće a i pojavili su se srčani problemi pa je u nekoliko navrata boravio u bolnici. Stojanu je trenutno pored hrane neophodno da se uradi kupatilo jer nema uslove za normalno održavanje higijene. Kako je svoje dijelove tijela dao za našu otadžbinu, ta ga ista otadžbina danas zaboravlja, pa Stojan živi od malo invalidnine ali da mu nije brata ne zna ša bi, jer brat mu uvijek pomaže kada god treba pomoć ali ni brat ne može sve sam jer čovjek je zaposlen a pored toga ima i dvoje djece sa posebnim potrebama (o Blagoju Simiću smo pisali i obišli ga prije par mjeseci).
Nakon što smo posjetili Stojana u Tolisi, otišli smo u Gornje Krečane i po drugi put obišli porodicu Kuzmanović u kojij žive majka Mara sa sinovima Zoranom, Draganom i Dušanom. Ova četveročlana porodica živi bez primanja. Jedini izvor primanja za život je kada neko u toku vremena pozove sinov od Mare da rade na dnevnicu, pa tako danas kod kuće ne zatekošmo Dragana koji je otišao u selo da radi na dnevnicu pa da bi imali nešto novca da se spreme za zimu. Nevolja za nevoljom idu u ovoj porodici. Zoranu su se prije par mjeseci pojavili bolovi u stomaku pa su doktori utvrdili da ima problema sa želudcom i da treba dalje pretrage uraditi pa kako i sam kaže čekao je da nešto para skupi pa da ode na dalje preglede. Baš kada smo ih posjetili saopštiše nam još jednu vijest koja muči mnoge ljude Trebavskog kraja u ovim vrelim ljetnim danima a to je da je njihov bunar presušio kao i mnogi drugi u selu zbog nedostatka padavina pa su prisiljeni ići u Tolisu i sa frezom dovoziti vodu za piće i održavanje higijene.
I na kraju posjete Toliške parohije,posjetili smo u selu Jasenica porodicu Ostoje Stevića. Ostoja živi sa suprugom Zorkom i djecom Petrom, Ružom, Milicom i Nikolinom. Ovu porodicu smo posjetili po prvi put ali po saznanjima od sveštenika Slađana i od mješana sela Jasenica saznali smo da porodica Stević živi skromno bez ikakvih primanja, ali su veliki radnici pa tako Ostoja kada god ima priliku ode na dnevnicu da sa konjom izvlači drva, jer u ovom planinskom kraju veoma često ljudi koji sijeku šumu nailaze na problem sa nepristupačnim terenima gdje se ne može sa traktorom ali tu može pomoći Ostoja sa konjom. Pored neimaštine u ovoj porodici Nikolina (13 godina) najmlađa ćerka Ostoje i Zorke ima zdravstvenih problema pa ona spada u red djece sa posebnim potrebama). Ovu porodicu nećemo ni u budućnosti zaboravljati pa ćemo ubrzo poslati i jedan paket odjeće iza sve ukućane.
Ovom prilikom Humanitarnu organizaciju ,,Srcem za Modriču“ predstavljali su: Mirko Đurić i Milomir Arsić te naši čestiti omladinci Milan Đurić, Jelena Lalić i Jelena Đurić na čemu im se zahvaljujemo.
Zamolili smo Jelenu Lalić da nam kaže kako je biti član Humanitarne organizacije ,,Srcem za Modriču“.
– “Kada sam putem Fejsbuka vidjela objave o radu HO ,,Srcem za Modriču“ odmah sam znala da je to to i kontaktirala sam rukovodstvo organizacije sa željom da se priključim istoj. Odmah su me pozvali da idem sa njima u akcije i evo posle ne znam koliko akcija mogu reći da se nisam pokajala već da sam srećna i ponosna što sam dio ove velike porodice. Zahvaljujući HO,,Srcem Za Modriču“ upoznala sam dosta omladine koju nisam ni poznavala a isto tako i vidjela sam mnoštvo socijalno ugroženih ljudi koji muku muče da prežive.”
Jelena Lalić je odličan učenik i dobitnik Vukove diplome za uspjeh u osnovnom obrazovanju. Kako Jelena uspijevaš da budeš član Ho,,Srcem za Modriču“ i da pratiš školske obaveze:
– “Sve se može kada se hoće. Evo ja sam uspjela da sa odličnim uspjehom završim sve razrede i na kraju upisa i medecinsku školu u Doboju ali kada pravilno raspodijeliš vrijeme može se stići sve i u školu i biti human a da niko ne ispašta ni škola ni humanitarni rad.”
Koliko omladinaca ima u Humanitarnoj organizaci ,,Srcem za Modriču:
– “Kada sam ja postala član HO,,Srcem za Modriču“ tada nas je bilo svega 5-6 omladinaca dok danas nas ima preko trideset ali svakoga dana nas je više jer javlja nam se omladina sa svih dijelova naše opštine i šire i nude se da budu članovi naše organizacije.”
Zahvaljujemo se Jelena na ovako lijepom razgovoru i želimo ti puno uspjeha u daljem školovanju a vas omladino a i one starije pozivamo POKAŽI HUMANOST-BUDI DIO NAS.
Vaša Srcem za Modriču
Izvor: Srcem za Modriču
