modričaINFO za sve ljude dobre volje
Les, bivši šef britanskog konzulata u Banjaluci i direktor agencije “Nova Evropa”, koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Evropi, smatra da je vrijeme za novi, radikalni pristup kako bi se zadržao mir i uspostavila stabilnost u regiji.
Ako je Zapad, kao što tvrdi, zaista vijeran cilju očuvanja mira na Balkanu, onda je došao trenutak da se pragmatizam stavi prije idealizma i krene ka realizaciji ideje o pravilno uređenim nacionalnim državama, čija će populacija moći da zadovolji svoje najosnovnije političke interese, ističe autor teksta.
Prvo, zbog podjeljenosti Evrope SAD ponovo mora preuzeti vodeću ulogu i podržati interne fragmentacije multietničkih država na principu kako to zahtijevaju manjine.
U prvom periodu, Vašington treba da prihvati ponudu Albanaca za federalizacijom Makedonije i zahtjev Hrvatske za uspostavljanjem trećeg entiteta u BiH.
U drugom, dužem periodu, SAD mora omogućiti da te buduće teritorije ostvare bliske političke i ekonomske veze sa svojim većim susjedima, uvođenjem dvojnog državljanstva i uspostavljanjem zajedničkih institucija, dok formalno ostaju u sastavu država u kojima su i sada.
I u trećem, konačnom periodu, treba se omogućiti secesija tih teritorija od postojećih država i spajanje sa matičnim zemljama, možda u početku kao autonomne regije.
“Hrvatski entitet” u BiH će se spojiti s Hrvatskom, Republika Srpska i sjever Kosova sa Srbijom, Preševska dolina, zapadna Makedonija i najveći dio Kosova s Albanijom. U međuvremenu, Crna Gora, koja može ostati bez albanske enklave, mogla bi ostati nezavisna ili spojiti se sa proširenom Srbijom.
Ovi prijedlozi mogli bi šokirati one koji zagovaraju multieičnost, jer multietičnost je lijepa ideja, ali neostvariva, navodi Les.
Ovakvo rješenje jeste komplikovano, međutim odvajanje umjesto prisilnog suživota eliminisaće rizik od ponovnog sukoba. Na kraju, SAD moraju jednom za sva vremena završiti posao koji su započele na Balkanu, ističe se u analizi objavljenoj u uglednom američkom časopisu kojeg i najviše čitaju diplomate i političari.
Les smatra da je BiH najslabija država regije, te navodi da i Srbi i Hrvati žele određene izmjene u Dejtonskom sporazumu, koji je osjetljivi skup kompromisa koji drže BiH ujedinjenom.
On ističe da u Makedoniji, politički lideri iz velike albanske manjine traže federalizaciju države zasnovanu na etničkim principu, na Kosovu, srpska manjina insistira na stvaranju mreže samoupravnih enklava sa što većom nezavisnošću od centralne vlade, u Srbiji, u Preševskoj dolini Albanci traže veću autonomiju, a u Crnoj Gori Albanci zahtijevaju entitet, dok se na Kosovu i u Albaniji nacionalisti bore za jedinstvenu albansku državu.
Veliki izazov, navodi autor teksta, nalazi se pred Zapadom – da li da prepozna i uvaži legitimnost tih zahtjeva i radikalno promijeni pristup prema Balkanu ili da nastavi sa trenutnim smjerom i time rizikuje da se ponove sukobi na ovim prostorima, prenosi N1.
Zapad je u državama nastalim nakon raspada Jugoslavije početkom 90-ih godina prošlog vijeka odlučio podržati model multietničnosti viđen kao održiv, čak i poželjan, princip koji će promovisati pravdu i sigurnost za razliku od nacionalizma koji je prepoznat kao izvor nestabilnosti u Evropi. Ali nije ni slutio šta će ubrzo slijediti, ocjenjuje Les.
Na nesreću, kaže on, ova odluka zapadne politike je zanemarivala osnovna prava i interese manjinskih grupa koje su sebe u tim državama doživljavale kao građane drugog reda što je ubrzo rezultiralo sukobima.
Kako bi zaveo mir, Zapad je posljednje dvije decenije uložio ogroman napor i trud kako bi državama bivše Jugoslavije nametnuo rješenje. U početku, Vašington je imao vodeću ulogu na Balkanu, ali se u posljednjih deset godina povukao i prepustio glavnu riječ EU.
EU je promijenila pristup u odnosu na SAD i pokušala države zapadnog Balkana motivisati članstvom u Uniju nadajući se da će to transformirati loše autoritarne države u demokratske, uređene političke zajednice gdje će se poštovati sva ljudska prava, pa i prava manjina.
Jedno kratko vrijeme ova politika je izgledala kao dobitna kombinacija. Međutim, pokazala se vrlo nerealnom i neodrživom zabluda Evrope da će manjine žrtvovati borbu za svoja prava i sigurnost zbog ekonomskih benefita, navodi autor teksta.
Zbog toga, iz dana u dan svjedočimo da zemlje “poput BiH, Kosova i Makedonije sve više stagniraju, dok njihovi homogeniji susjedi, poput Albanije, Hrvatske, pa čak i Srbije počinju da napreduju”, ističe Les.
Da bi se situacija dodatno zakomplikovala, Rusija koristi svoj uticaj kako bi zaustavila proces integracija BiH, ohrabrujući Srbe u BiH u njihovim nastojanjima za otcjepljenjem, smatra Les, dok Turci, s druge strane, pružaju podršku nezadovoljnom muslimanskom stanovništvu u regiji, prije svega Bošnjacima i makedonskim Albancima.
I “kao šlag na toru”, manjine pokušavaju preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom tražeći pravo na zasebnu teritoriju u državama koje prioritet prije svega daju većini. Ova kombinacija faktora već uveliko destabilizuje Balkan, a, s druge strane, prijeti potkopavanju postjugoslavenskog političkog rješenja, ocjenjuje autor teksta.
Autoritet EU na ovim prostorima u posljednjih nekoliko godina ozbiljno je uzdrman. Evropske diplomate nisu uspjele riješiti političku krizu, koja dvije godine potresa Makedoniju, a koja je započela kada su lideri iz vladajućih stranaka, inače pobjednika prijevremenih izbora, bili upleteni u aferu korupcije i kriminala te prisluškivanja. EU, takođe, nije uspio sklopiti ugovor za normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova /ustvari, odnosi idu silaznom putanjom/, ističe Les.
Možda najozbiljniji udar na autoritet Brisela dogodio se održavanjem referenduma u Republici Srpskoj o Danu Republike iako su zvaničnici EU jasno iskazali stav protiv njegovog održavanja.
Evropa bi mogla nastaviti sa dosadašnjom politikom i time rizikovati da nezadovljstvo kod manjina poraste do tačke usijanja koja će dovesti do novih sukoba. Neki analitičari smatraju da se EU treba više potruditi na promovisanju regionalne saradnje, demokratije, transparentnosti, ekonomskog razvoja… Međutim, ovo su puste želje i najverovatnije neće donijeti razultate.
Ima i onih koji smatraju da Brisel treba primjeniti “vašingtonski pristup”, to jeste oštriji biti prema neposlušnim političarima, ali bi ovaj pristup isto bio pogrešan jer bi na primjer Srbe u BiH zasigurno gurnulo u ruke Rusiji.
Izvor: nezavisne novine
