modričaINFO za sve ljude dobre volje
Ako dobavljači “Tuša” iz BiH budu i uspjeli nešto naplatiti, to će biti minimalan iznos, pošto “Tušova” kćerka firma “Tuš Trade”, koja im je i ostala dužna, nema imovine na sebi u BiH.
Uzrok svega toga, kako kažu naši sagovornici, leži u nemaru bh. institucija koje nisu stale iza svojih privrednika i za dvije godine nisu preduzele ništa kako bi domaće firme povratile svoja potraživanja. Prema riječima ojađenih bh. dobavljača, iza “Tuša” u Sloveniji stoji država, dok iza njih u BiH ne stoji niko, tako da se boljem ishodu ne mogu ni nadati.
Nedim Kalamujić, direktor kompanije “Intercamp” Sarajevo i predstavnik oštećenih kompanija, rekao je da je ključ svega kod Tužilaštva BiH, koje je davno propustilo da izrekne zaštitne mjere, kao što su izmjene pravnog statusa dužnika-osumnjičenih, zabrana otuđenja imovine, ograničenje kretanja odgovornih lica i druge.
“Prema informacijama koje imam, navodno je zatražena takozvana međunarodna pravna pomoć od slovenačke strane, u smislu dokaza za podizanje optužnice. Ali sve to ide sporo i postaje besmisleno daljim protekom vremena”, rekao je Kalamujić. Prema njegovim riječima, odgovoran je postupajući tužlac, ali i glavni tužilac Tužilaštva BiH, kojem su, kako je rekao, preko Spoljnotrgovinske komore BiH i preko advokata u više navrata slali urgencije.
“U Slovenji ‘Tuš’ duguje oko 400 miliona evra, ali je tamo intervenisala država. Nije aktuelna zadruga, kako se najavljivalo, već su banke napravile reprogram da bi slovenčka privreda naplatila što više. ‘Tuš’ je i u Sloveniji pokušao sa stečajem, kao i u BiH, ali je visoka politika procijenila da su ipak i domaći privrednici važni. Kod nas je izostala reakcija nadležnih ministarstava, a prije svega Tužilaštva BiH”, naglasio je Kalamujić.
Dodao je da je od pojedinih funkcionera u BiH, a pod uticajem slovenačke ambasade, čak i ignorisana ideja o bojkotu slovenačke robe, koja bi bila neka vrsta pritiska.
“O narednim koracima razmišlja malo povjerilaca. Jedostavno je tako jer protekom vremena ljudi gube nadu. Od zvaničnika niko ne radi ništa da im pomogne, samo gledaju sebe, a zaboravljaju ko puni državne kase”, zaključio je Kalamujić.
Iz Tužilaštva BiH su kratko rekli da rade na predmetu u vezi s “Tušom”, ali da o tome ne mogu davati dodatne informacije.
Hasan Redžić, stečajni upravnik firme “Tuš Trade”, rekao je da su podnijeli tužbu za pobojne radnje, kako bi pokušali oboriti sumnjive ugovore “Tuš Tradea” posljednjih godina, kada je prodavana imovina. On je ranije rekao da stečajna masa iznosi 50 miliona maraka, što su i priznata potraživanja.
Podsjećamo da je “Tuš” u oktobru 2014. potvrdio da zatvara sve svoje prodajne objekte u BiH, obrazlažući to “prirodnim katastrofama”, nakon čega je naprasno napustio bh. tržište. Potom je “Tuš Trade” u BiH otišao u stečaj, te je podnesena krivična prijava Tužilaštvu BiH protiv Mirka Tuša, Milana Mlinara, Branka Cokana, Vida Habjana, kao i protiv njihovih preduzeća u BiH – “Tuš” Bihać i “Tuš Trade” Bihać, zbog “osnovane sumnje za pokušaj privrednog kriminala i prevare u privrednom poslovanju”. Ključni momenat u poslovanju slovenačkog tržnog centra u BiH dogodio se 2009. godine kada je “Tuš” osnovao “Tuš Trade”. Naime, na “Tušu” je ostala sva imovina, dok se “Tuš Trade” bavio samo trgovinom u objektima koje je iznajmljivao upravo od “Tuša”. Tako je “Tuš Trade”, čiji je osnivački kapital svega 2.000 maraka, poslovao sa dobavljačima robe, na osnovu čega je godinama gomilao dugovanja prema njima.
Izvor: Nezavisne novine
