modričaINFO za sve ljude dobre volje
MODRIČA / Koprivna, 22.11.2015. godine. U Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Koprivni održan je po prvi put čas Vjeronauke za odrasle. O ovom događaju na svojoj fb stranici piše Protojerej Jadranko Stojanović pa mi ovu objavu uz njegovu saglasnost prenosimo u cjelosti.
Danas 22.11.2015. godine u Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Koprivni održan je po prvi put čas Vjeronauke za odrasle. Kako je prvi put prezadovoljan sam odzivom,daće dragi Bog da nas bude da nam ovo pređe u tradiciju i da svaki put nas bude sve više. Sve je završeno zajedničkom trpezom ljubavi i druženjem.
U nastavku predavanje.
Pomaže Bog draga braćo i sestre,dragi naši vjernici.
Prije početka ovog predavanja i časa želio bi vam svima da čestitam početak Božićnjeg posta koji počinje u petak i da dočekamo praznik Rođenja Gospodnjeg u zdravlju duhovnom i tijelesnom očišćeni od svake bolesti.
Razmišljajući na koji način da one koji nisu imali Vjeronauku poučimo osnovnim pitanjima naše vjere došli smo do ideje da organizujemo časove Vjeronauke za odrasle. Teme za časove će biti aktuelne kao što je i ova danas,na početku posta čas posvetiti pričešću ,postu i pokajanju, a ostale teme ćemo dogovarati pred sledeće časove. Ovaj čas ćemo posvetiti i nekim pitanjima koji se tiču posta a veoma često se polemiše i o njima raspravlja. Molim se Gospodu da nam ovi časovi pređu u tradiciju i da se uskoro istim povodom skupimo još u većem broju,i naravno, hvala svima vama koji ste došli da zajedno molitveno zaplovimo u dane posta.
Pričešće, post i pokajanje!
Ovu tema je veoma teško iznijeti u kratkim crtama jer je tema preopširna,jer ne možemo govoriti o postu a da ne pričamo i o molitvi, o pokajanju , a onda naravno i najvećem lijeku Svetome Pričešću.
Da bi vijernik dostigao vrhunac svoga bića u Svetoj Tajni Pričešća,prvo mora postiti,moliti se Bogu i ispovjedati se pred Pričešće. Ja će se truditi da na ovom času govorim što jednostavnije da bi bilo razumljivo svakome jer ovdje Bogu hvala ima okupljene i djece i odraslih,različitih godina i obrazovanja. Ali ono što je najbitnije da,kako kaže naš blaženopočivši Patrijar Pavle da „Budemo ljudi“, ili kao što kaže naš sveti vladika Nikolaj Velimirović da je obrazovan onaj koji ima obraza a bogat onaj koji nosi Boga u srcu. Bogu hvala svi vi ovdje prisutni pokazujete i dijelom dokazujete da ste vi oni čija duša traži izvor Vode Žive i duhovnu hranu. Vi kao vijernici ste živa Crkva, živo bogastvo naše Crkve,Eparhije i naših parohija.
Za nekoliko dana ulazimo u post koji traje do Rođenja Gospodnjeg. Pored posta i ne jedanja mrsne hrane potrebna je i molitva,a pored toga dvoga potrebno nam je i sagledavanje naših grijehova i iskreno pokajanje radi očišćenja i spasenja naše duše. Dani posta određeni su od naše majke Crkve radi očišćenja duše od grijehovnog blata a radi našeg duševnog ozdravljenja i viječnog spasenja. Na taj način mi se više približavamo Bogu i sjedinjujemo sa njim. Dušu našu kroz pokajanje moramo osloboditi velikog tereta grijeha i što više griješimo sve više dušu svoju opterećujemo grijehom. Duša naša postaje sve bolesnija i od Tvorca udaljenija.
Jedini način da se oslobodimo tog tereta grijeha je iskreno pokajanje. Pokajanje je isprobani lijek protiv svake opake bolesti. Često naše tijelo zbog bolesti šalje signale tijelesne,pa na primjer ako smo preumorni osjećamo glavobolju ili malaksalost. Isto tako draga braćo i sestre, i bolesti naše duše često se manifestuju preko našeg tijela u vidu nespavanja,ružnih snova ili strahova. Kao što tijelo u nevolji traži ovozemaljske lijekare i naša duša traži najsavršenijeg lekara a to je Gospod naš Milostivi. Trebamo odmah prelistati knjigu svog života, a tu knjigu smo ispisali svojim dijelima i da sva rđava dijela izbacimo iz duše svoje. Ako iskreno zavapimo Gospodu on će nam se smilovati i posle iskrenog pokajanja grijehe oprostiti.
Griješni čovjek je sličan čovjeku obučenom u prljavo odijelo, koga niko takvog obučenog neželi primiti u svoj dom. No ako se on umije,sredi,obuče drugo odijelo primiće ga u svoj dom. Isto tako i duša naša ako se umijemo dobrim dijelima,sredimo i obučemo u odjeću pravde i nju će Gospod primiti u vječni dom svoj. Kaže ap. Pavle „pa zar ne znate vi da ste Crkva Božija i da Duh Sveti živi u vama“. Na pragu nam je veliki post kada trebamo da se pripremimo postom i molitvom i pokajanjem z a sveto Pričešće,da primimo Tijelo i Krv Gospoda Isusa Hrista da bi se duhovno očistili i preporodili i kao čisti i pripremljeni u radosti dočekali praznik Rođenja Vitlejemskog Mladenca Hrista Spasitelja našeg. Post i molitva su oprobana sredstva za isceljenje duše naše od duševnih bolesti a prvestveno od svih zlih duhova, koji nas stalno napadaju i pokušavaju udaljiti od milostivog Oca našeg Nebeskog. Post ne može biti jednostran, da bude samo tjelesni post,uz to mora biti i post naše duše. Tjelesni post nije ništa drugo nego samo uzdržavanje od jake hrane i pića a duševni post je uzdržavanje od rđavih želja misli i svega onog što nas udaljava od milosti i ljubavi Božije. Tijelesni bez duhovnog nema nikakve koristi. Sveti Jovan Zlatousti kaže da je post koristan samo onda ako poste ne samo naša usta već i oči i uši,noge i ruke. Ruke poste ako se čuvaju nepravilnog bogastva i srebroljublja, noge poste ako ne idu na put bezakonja. Uši poste ako ne slušaju ružne riječi i prazna ogovaranja, oči poste ako ne gledaju ono što ih sablažnjava i u propast vodi. Pravi post nam donosi i tijelesno i duševno ozdravljenje. Ako se čovjek preda ugađanja tijelu i raznim tijelesnim strastima iz njegova srca isčezava strah Božiji i ljubav prema Bogu i bratu svome. Razum se pomračuje i gubi sposobnost za pravilno rasuđivanje. Demonske sile uzimaju vlast nad takvim čovjekom i uvlače ga u razne prestupe,grijehe i nečasna dijela dok ga potpuno ne odvedu u grijehovni ponor.
Pravi i istinski post prosvjećuje i bistri naš razum i u našem srcu jača ljubav prema Bogu i bližnjima i svemu onome što je sveto i milom Bogu pristupačno. Znamo da je i praotac naš Adam prekršio zapovjest o postu i tako je sebe opteretio tugom bolom i smrću. U znoju licu svoga obrađivao je zemlju a ona mu je samo trnje i korov davala. Pravi post vodi čovjeka iz ponora i grijeha i pere ga i skida sa njega blato i odijeću i obuću prljavu od grijeha i oblači ga u čistu i obnavlja u nama prvobitni izgubljeni lik božiji. Gorde i ponosne čini smirenim i krotkim, od poročnih stvara pravednike, od prestupnika one koji poštuju zakon i izgoni iz srca i duše naše najvećeg neprijatelja satanu a useljava Duha Svetoga.
Pored pravog i istinskog posta,radikalno srestvo za naše duševno ozdravljenje je i topla i postojana srdačna molitva, upućena Gospoda ne samo iz usta ,nego iz dubine našeg srca i duše. Po rečima svetog Jovana Zlatoustog , post i molitva su dva krila koja nas sa zemlje dižu na nebo. Prorok Ilija je u starom zavjetu izmolio molitvom od Gospoda da zatvori nebo za kišu i da pokaže svom zabludjelom narodu Istinitog Boga. Znamo i da je psalmopjevac car David molitvom od Gospoda dobio oproštaj za svoj veliki učinjeni grijeh. Sjetimo se i Marije Egipćanke koja je postom i molitvom od 40 godina u pustinji zadobila oproštaj svojih teških grijehova i udostojila se da bude ugodnik Božiji. Na nama ostaje da se poučeni ovim divnim primjerima značaja posta i molitve ugledamo na njih i da svoju dušu postom ,pokajanjem i molitvom preporodimo i očistimo od svake prljavštine.
Često u životu čujemo da ljudi kažu da je život samo jedna neprestana borba. Za svakog hrišćanina postoji jedna značajna borba a to je duhovna borba, borba protiv grešnih želja, misli, riječi, dijela, protiv raznih iskušenja i sablazni. I kao što vojnik pred odlaska u pohod ima pripremnu obuku i mi hrišćani imamo duhovnu obuku i duhovno oružje. Naše duhovno oružje jeste post i to duhovni post. Naša Majka Crkva odredila u toku godine četir velika posta i to Božićni, Vaskršnji ili Časni post,Petrovski ili apostolski i Velikogospojinski i mi u to vreme čistimo dušu svoju od grijehova. Sam naš Gospod Isus Hristos prije početka svoje propovjedi među narodima postio je 40 dana u pustinji,on koji je bez grijeha ali na taj način nam Gospod daje svojim primjerom kak treba da postimo i da peremo svoje dušu od grehovnih prljavštine. I njega je đavo kušao ali posle trećeg ne uspjelog pokušaja je odstupio od njega. Za nas je mnogo teži i važniji duhovni post. Tjelesni post je uzdržavanje od mrsne hrane i jakih pića ali duševni je uzdržavanje od rđavih pomisli, nečasnih želja, nepristojnih riječi i svih dijela protivnih volji Božijoj.
Sveti Jovan Zlatousti nas savjetuje pa kaže: ne govori postio sam toliko i toliko dana, nisam jeo ovo ili ono , nisam pio vina već mi reci: da li si uspio da od nesmirenog postaneš smiren, od surovog blagonaklon, od zavidnog ne zavidan, od zlobnog ne zloban, od ne milosrdnog milosrdan. Kaže sveti Jovan ako postiš pokaži to dijelima jer i apostol Pavle nam kaže da je vjera bez dijela mrtva. Postom se postavlja dobar temelj i u društvu. Ljudi koji su religiozni su u većini slučajeva dobri i uzorni građani. Oni su časniji, pošteniji,karakterniji, istinski vijernik nikom ne želi zlo već samo dobro.
Sveto Pismo nam svjedoči da su mnogi umirali od prejedanja a niko nika nije umro od posta. U medicini nam preporučuju post u bolesti našoj tijelesnoj. Post je uzvišeniji i sadržajniji od dijete. Često neko kaže počeo je post e sad da koji kilogram izgubim. Upozorava nas Sveti Jovan Zlatousti da post ako nije istinski samo nam može škoditi. Onaj koji posti tjelesno,neka posti i duhovno i pristupi sveto Pričešću pošto se prvestveno ispovjedi pred sveštenikom i nevidljivim Gospodom.
Svetu tajnu Pričešća je ustanovio naš Gospod Isus Hristos na Tajnoj Večeri na Veliki Četvrtak,uzevši hljeb prelomiši i davši učenicima svojim rekavši: Uzmite jedite ovo je Tijelo moje koje se lomi radi vas na otpuštanje grijehova ,a zatim uzeo čašu sa vinom blagoslovio je i rekao: pijte iz nje ovo je Krv Moja novoga zavjeta koja se proliva za vas radi otpuštanja grijehova. Da bi čovjek bio dostojan da pristupi svetoj Čaši treba sebe da ispita. Kaže sveti apostol Pavle: Čovjek neka ispituje sebe pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije. Postavlja se pitanje kako sebe da ispituje. Nikako drugo do da otvori svoju životnu knjigu,prelista sve stranice njene ,da zaviri u svoju savjest,da preispita svoje misli,svoja osjećanja , svoje postupke i svoja dijela pa ako nađe u srcu svome nečasne radnje da ih izbaci,da izbaci rđave misli i iz duše neka isčupa sav korov i trnje koji ga vode u propast. Sveto Jevanđelje nas uči da je Spasitelj naš prije ustanovljenja Svetog Pričešća ,blagoslovio hljeb i zahvalio Bogu zato se sveta Tajna Pričešća naziva Evharistija -odnosno Tajna blagodarnosti. Kroz sveto Pričešće Gospod nam nudi sebe, svoje Tijelo i Krv svoju svim ljudima. On je prisutan u svim hramovima pravoslavlja gdje se služi Sveta Liturgija. On je hljeb koji je sišao sa neba i od njega koji jede neće ogladniti do vijeka. Nudeći nam svoje tijelo i Krv svoju Gospod želi da utoli glad i žeđ naših gladnih srca i žednih duša.
Često se postavlja pitanje ko se može pričešćivati više puta u mjesecu i tokom godine. Ovo je veoma složeno pitanje današnjice i po tom pitanju postoje mnoga mimoilaženja među tumačima stare crkvene tradicije i savremene teologije. Ja neću ulaziti duboko u tu tematiku nego ću kao vijernik i sveštenik srpske Crkve pozvati na izjavu našeg patrijarha Irineja koji kaže da onaj vijernik koji posti svaki od četiri velika posta ,svaku sredu i petak i ostale posne dane propisane od strane Crkve ,može pristupiti Svetoj čaši i van postova, znači nedeljnim i prazničnim Bogosluženjima samo pre toga se ispovjediti kod sveštenika.
Zanimljivo je pitanje kog se vremena treba čovjek držati kad posti. Treba se postiti od 0-24 sata ili svetogorskim ili vizantiskim od 17-17 sati. Na Hilandaru novi dan počinje sa večernjom službom jer je na toj službi već u pijesmi proslavljamo svetitelja koji se sutra slavi. To često izaziva smetnju kod revnosnijih vjernika, ipak preporuka naših crkvenih velikodostojnika da prihvatimo svetsko vrijeme to jest od ponoći da je novi dan.
Što se tiče pitanja koliko često se pričešćivati. Čovjek se treba pričešćivati onoliko puta prvestveno koliko mu kaže njegov duhovnik jer on je procijenio stanje njegove duše. Čovjek se treba što češće pričešćivati ali samo ako duhovno posti ,čita psaltir,molitve i redovno ispovijeda. Duhovnik i ispovjednik treba da bude vaš parohijski sveštenik. Ako govorimo o prvim vjekovima hrišćanstva,tada se Tijelom i Krvlju pričešćivali svi prisutni na Liturgiji. Ako se čovjek nije tri sedmice pričešćivao ,on se smatrao izbačenim iz crkvenog opštenja. A kod nas se ljudi nepričešćuju mjesecima,godinama ma i nažalost ima onih koji se nikad nisu u svom životu pričestili. Pitaš kad ste se zadnji put pričestili oni kažu ne sjećam se. Pričešćivati se treba najmanje četir puta godišnje tokom velikih postova. I javlja se pitanje: “ a možda mi trebamo da se pričešćujemo kao u prvim vijekovima,svake nedelje,na svakoj službi na kojoj prisustvujemo?” vjerovatno tome nismo dorasli. Ako se pričešćujemo svake nedelje onda treba živjeti Gospodom našim Isusom Hristom. Kad me neko pita koliko se treba puta pričestiti ja im kažem ne znam jer neko se treba pričestiti četir puta neko svake nedelje,u zavisnosti od tog duhovnog nastrojenja koje čovjek ima. Treba raditi na tome da učimo vijernike da što se češće pričešćuju ali ne samo mehanički i tijelesno već da žive životom dostojnim Svetog Pisma.
Često ljudi traže izgovore što ne idu u Crkvu i što se ne pričešćuju. Najvažnije u našim životima je učešće na Liturgiji, primanje svetih Božanskih tajni Hristovih. Jednostavnije govoreći,sve naše nevolje,sve naše nesreće su povezane sa našim odnosom prema Evharistiji. I ako govorimo o Evharistiji onda je u suštini granica između Crkve i jeretika upravo u odnosu prema Evharistiji. Ona je za nas -Tajna nad Tajnama ; mi se pričešćujemo pravim Tijelom i pravom Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista . A ima u našem narodu u našoj selu koji nikad nisu prisustvovali svetoj Liturgiji i primili u sebe Evharistiju tj. pričestili se.
Pričešćem osvećujemo našu duhovnu i tjelesnu prirodu. Sveti pravedni Jovan Kroštanski kaže: Gospod ulazi u grešnu dušu i isceljuje u njoj sva bezakonja,i ona postaje Dom Božiji. Dakle, Spasitelj nam je ostavio kao zavjet da vršimo liturgiju i primimo Njegovo Životvorno Tjelo i Krv. Liturgija je čudesni dar Isusa Hrista. Liturgija je most preko kojeg se može preći u život viječni. Zapamtite ,to je zavijet Isusa Hrista. Pratite ovaj zlatni most, koji će nas sačuvati od adske propasti. Ne slušajte ljude koji beže od Spasiteljeve čaše. To su nesrećni, zabludeli ,žalosni ljudi, koji su daleko od reke Hristove,koji padaju u propast. Volite Božanstvenu Liturgiju,smatrajte za sebe onaj dan izgubljenim u svom životu u koliko vam se nije dalo biti na Liturgiji. Sveti Jovan Zlatousti kaže: da je Božanstvena Liturgija zaista veliki i čudesni dar ,anđeli Božiji zavide nama ljudima,kojima je darovana sreća -primanje Božanstvenog Tela i Krvi.
Draga braćo i sestre ovo je neiscrpna tema i o ovome se može govoriti danima ali za ovaj put toliko od mene. Svima vama se iskreno zahvaljujem što ste došli i prisustvovali ovoj vjeronauci za odrasle i ovom predavanju. Moj uspjeh je ako je svako od vas bar samo jednu rečenicu zapamtio ali ne samo zapamtio već u srce urezao i da će od danas tom rečenicom se voditi u svom životu.
Neka vas Gospod blagoslovi i da snage da u zdravlju dočekamo praznik Rođenja Bogomladenca Hrista. Amin.
Tekst i slike: Protojerej Jadranko Stojanović
